Prolazna vječnost

Broj 143 iliti skraćeno samo 43 proganja me posljednje 4> godine života, a u posljednje vrijeme ga želim izbacit da kao broj više ne postoji. Ali, ne daju mi. Ah ti matematičari.
Naime, broj 143 je broj registracije auta od moje bivše. Broj 143 je broj sobe u kojem sam odsjeo još na maturalcu u Španjolskoj, a to je ujedno i broj sobe u kojoj je odsjela i moja bivša na maturalcu 5 godina poslije mene (tolika je god. razlika među nama). Tak je nekak na čudan način to postao naš broj...
Prije nekoliko mjeseci, dok nisam bio s njom, u 1:43 u noći poslao sam joj sms sadržaja "1:43" – što je trebalo značit (i je) da mislim na nju. Ona je meni nekoliko noći kasnije poslala prazan sms u isto to vrijeme. Tako smo se sporazumjeli i trebalo je ići na bolje. Ali... onda je sve propalo... i sad smo tu gdje jesmo – nigdje.
 
Uglavnom, ovo sve pišem čisto u eter, jer proganjaju me digitalni satovi. Svaki put kad pogledam 43 minute su. I svaki put se sjetim NJE, i svaki put me to živcira!
Ono kak psihopati razbijaju ogledala, ja ću tak počet razbijat digitalne satove. I mobitele. I kompjutere. I sve ostalo što mi kaže da su 43 minute.
 
Eto, ošlo ovo u eter. Ako je tko pročitao do ovdje – neka mi slobodno kaže da sam lud. Znam.

koliko imaš godina? da ne gledam sad profil? :) 43? neeeee :)

Broj ti pokušava nešto reći,a ti ne kužiš!!!!!

hihi, i ja se tu negdi pronalazim :)

ne mogu vjerovat kako jedna ovako glupa tema bačena u eter može za posljedicu imat ovakve komentare! Evo, od srca sam se nasmijao! :) Svi ste filozofi, jedan do drugog.. a ima i matematičara i psihologa... :)

ma direktno 2 metra pod zemlju i stvar rješena!