izigrani

Sunce koje nestaje,noć i mjesec-samoća.
Tišina i knjige,oči bez vidika i misli bez cilja.Praznina.Na obali tama.Kamo otići kad odlazak donosi bol?
Sama u tami sa glupim željama.Sunce kojeg nema,proljeće koje je daleko.
Bojim se svojih misli i sebe same,bojim se da ne osjetim ljubav.Došao je kao i drugi,njegove ruke-lijepe i snažne,njegove oči-tako lijepe i nevine.Tama i mi,usne koje se traže,isprepletene ruke,oči i tišina,zagrljaj u kojem se nestaje.
Ljubav...
Otišao je a još je tu.Budim se u tuzi,na jastuku osjećam njegove misli,pokušavam u drugima naći njega-nalazim pokraj sebe neznance.Okrećem se i bježim u samoću.Sigurna da se ne može pobjeći od prošlosti,da samo jednom u životu volimo.
Neka mi oprosti-mislila sam da mogu sama!!!!

mislila je i moja da može sama kad me ostavila, pa mi se išla vraćat... istina je da se samo jednom ljubi... ali jesi sigurno da je taj "jednom" baš to što je prošlo? Ne možeš biti sigurna u to. Vrijeme će pokazati.

u boli se zivot radja ,,,,u ovoj svojoj nadji granit na kojem ces bazirati svoj buduci sentimentalni zivot ,,,jos si na pocetku ,,,