kučni ljubimci
Sjedim u tami svoje sobe i slušam pjesme,baš me znaju uzdrmati.Ode najgori dan u tjednu,ponedjeljak,ljudi su izgleda najspremniji za raditi ponedjeljkom orni za posao jer mi telefoni stalno zvone ali zazvoni zvono u pet sati i nastupa čarolija.Odlazim na trening i tamo sam u nekoj drugoj dimenziji,bez telefona i u nekom svom filmu,odrađujem seriju za serijom kao u nekom transu,na licu mi smješak,ljudi u nevjerici gledaju kako radim i pitaju se čime se ovaj bavi kad s takvom nekom lakočom odradi taj trening a ni ne pitaju se koliko taj trening znači za mene,tu pronalazim sebe i to mi je ispušni ventil.Poslije treninga odlazim kući gdje me čekaju dva zlatna retrivera,bacam im se doslovce u naručje,neki nisu ni svjesni kakvu ljubav pružaju ta prekrasna pseča stvorenja,dače ti svu svoju ljubav za samo malo tvoje pažnje,samo što govoriti ne znaju ali tko zna možda jednom i progovore.Jako me smeta kad vidim napuštene životinje koje su nekima služile kao igračke,malo se poigraju s njima i onda ih prepuste ulici a ni neznaju da su tako izbacili na ulicu još jedan život ne ljudski ali životinjski i nisu dopustili da im se ta životinja približi bilo to mačka ili pas ili bilo koja druga životinja koja če teško opstati na ulici ili če završiti pod nekim vozilom.Ponekad smo toliko surovi da nismo ni svjesni svojih grešaka ali sve se u životu vrača,možda u drugom životu baš vama bude određeno da budete neko od tih prekrasnih stvorenja a nečete imati priliku da živite jer vas slijedi kazna.
24.11.2008. u 22:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar