ima li istine

Živim život od jutra,
do u kasnu noć,
možda s novim jutrom, već sutra,
po mene vile il vrazi će doć.
Obiđoh nočas stare stolove,
sam sa sobom ispih još po jednu,
da smirim svima znane bolove,
od kada je sretoh, krune vrijednu.
Kod Arkada ljetos sam stao,
pokapaše prijatelja mog,
taj nije pio nit za duhan dao,
a ipak smrt-presudi mu Bog.
Žena njegova udova je lijepa,
i novaca ima da ti pamet stade,
no njena pamet kratka je i slijepa,
ne prođe ni mjesec, već se drugom dade.
Promjeni ih kučka mnogo,
krivo mi što tad nisam i ja sam,
gledajući u oči je strogo,
ispričao frazu koju dobro znam.
Od tada mi je teško,
poruga me stalno prati,
kad pričaju znanci sa smješkom,
kako bih hti bludnici, nevinost da vratim.