pozeljela je biti mala skvo...
gledala je u noge njegove ... kaubojske cizme koje je nosio...
pitala ga...
zasto nosis cizme neprijatelja tvojih predaka...
rekao je...
zato sto u meni tece krv mojih predaka neprijatelja...
gledala je u njegovu crnu kosu spletenu u pletenicu koja je padala niz ledja ...kosu crnu kao tamna noc...prosaranu tek pokojom srebnom zicom mjeseca...
pitala ga...
zasto imas kosu spletenu u pletenicu, malo neuobicajeno za ovo vrijeme i posao koji radis...
zato sto u sebi osjecam krv mojih predaka i zelim biti blizak s njima...
gledala je u njegovo blijedo lice , skoro bijel ten...ten njegovih predaka izgubio se u vremenu mjesanja sa osvajacima...
gledala je u oci crne i plave istovremeno...pune usne...
gledala je...
siroka ledja , jake ruke, uske bokove njegovih predaka moreplovaca koji su dosli u zemlju njegovih predaka ...
slusala sto je govorio...
dodji ,idemo danas jedriti...
rekla je...
ne , danas zelim jahati...
rekao je...
idi jahati , ja cu pripremiti hranu , pa kasnije idemo na brod...
dobro , slozila se...
uzjahala konja ,dok je vjetar fijukao oko njene glave , crne kose koja je leprsala oko njene lijepe glave i lica blijedog tena ...
pomislio je...
zelim da mislim... zelim da vjerujem ...
da je ova zena reinkarnacija male skvo koju je moj predak oteo i odveo u daleku stanu tudju zemlju gdje se rodio moj pradjed...u zemlju u kojoj je mala skovo bila nesretna do bola otgnuta od zemlje svoje i sretna do nedokucivih zvijezda jer je voljela predka mojih neprijatelja...
vjetar kao da je nosio njegove misli ka zeni na konju...
ona se okrenula , kosa je porkila njeno lice, njene misli su nosene vjetrom sa oceana dosle do njega...
zelim da budem mala skvo...
09.07.2004. u 13:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar