23. prosinca...

... 4.12.1991.-4.12.2008. Komletinci

Sad još osjećam miris tvog tijela,
u našem krevetu leži po svud,
i neispijena šalica kave,
stalno podsjeća nemam kud.
Nova zora polako sad sviće,
ali tebi to svejedno je,
i nema veze što pjevaju ptice,
jer to gore sad ne čuje se.

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane i da Bog
će mi dati sad snage preživjet te dane.

Ne znam što sad da radim sa sobom,
nosim neizbrisivi trag,
nikad više tvoj šapat na uhu,
otvaram prozor zagušljiv je zrak...

04.12.2008. u 13:18   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar