Pokaži mi
Pamtim taj prvi susret s nama u nama. Pamtim svaki susret s nama u nama. Ne pamtim sebe. Ne vidim sebe u sebi. Samo se vidim u tebi. Gubim svijest od prejakog svjetla, a ti mi budi otok, ljubičast i dalek, budi mi lakat na koji se naslanjam ujutro kad se budim bez tebe. Osjeti zvijezde u očima i zapali ih neka gore na nebu umjesto mojih. Povedi me Gornjim gradom u neko ljetno predvečerje i želim slušati crkvena zvona kako odzvanjaju između starih žbuka koje opadaju. Želim doploviti do tvojih obala i tamo ostati. Približi mi onu polovicu mjeseca što je sinoć tako stidljivo prošetala nebom i ostala do nekih ranih jutarnjih sati. Čekaj me uz zelenu zavjesu i umotaj me u svoje poljupce, zatvori sve tihe vode, a pusti bujicu osjećaja neka prosanjana proleti kroz tvoje plave oči. Utopi u vodi sve moje propale ideale i pokaži mi svijet kako izgleda u svojoj istinskoj slici.
10.07.2004. u 12:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
odvedi me na svoj otok... tako dalek...
Autor: sweetypie | 10.07.2004. u 13:25 | opcije
je, lanee, na tom otoku gitara svira cijelu noć :)
Autor: shadow-of-soul | 10.07.2004. u 13:36 | opcije
Opet ti o svom dragom O. Imaš li pojma da ima i boljih od njega?
Autor: profila007 | 10.07.2004. u 15:33 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:21 | opcije