Relativnost

Lagala si me noćas u toj tmini dok su ti suze nečujno klizile niz ispačeno lice rekavši da me više ne voliš, da odem svojim putem te da češ ti biti u redu, zarobljena u svom svijetu utvara i nadnaravnih sila. Mislila si da ne primječujem tugu koja te okružuje već danima i obavija ti auru zemljanim bojama.
Volio sam te više od samog sebe al' vrijeme je da svojem životu pružim novu notu i otvorim mu vrata raja. Moja duša je već odavno istažila tamu i pružila joj sve svoje demone.
Draga izvini što te ostavljam u svoj toj boli al' to je tvoj svijet, mene čekaju nove livade, a tebi stižu nove netom izgubljene duše. Pokaži im čari pakla,zanos ništavila i bol koju nanosi tama, odvedi ih do novih vrata kao što si nekoć povela i mene.