Lenjingradski dnevnik

Alarm je upozoravao da je pet sati.
Morana je refleksno lupila snooze, okrenula se na leđa i nastavila spavati.
Čeka je težak dan.
Liječnica, zabrinuta zbog krvnih nalaza, pozvala ju je danas u ambulantu.
----
Sa stropa se tiho spuštao Roar. Njegove tanke, dugačke ruke nestrpljivo su posezale za djelomično ogoljenim lopaticama. Trbuh mu je pocrnio. Znak da je gladan.
Za sobom je ostavljao samo čestice prašine što su se lomile pod prvim zrakama sunca.
Nožice je spustio na bokove i počeo se prostački sladiti bremenom zebnje na Moraninim leđima.
Završivši, zario je svoje oštre kandže duboko u leđni mišić.
Polako se penje natrag odakle je došao.
Njegove kandže izlaze iz ljudskog mesa poprimajući crvenu boju, a on ih uvlači u svoje završetke brišući tako krv.
----
Osjeća oštru bol u leđima.
Okreće se prema budilici.
- Već je šest sati?- panično zaurla
- U vražju mater i spavanje i doktori i krvna slika

Yeah. Am loving it. :-)

:yeah, I'm blushing: