Letim, zivim, ljubim jos i sad

Veli meni prije neki dan jedan pametnjakovic, koji se sa velikom mukom tek izvukao iz svog jada, kako ja moram biti ovakav i onakav - da bih bio sretniji. Veli on meni: "To ti je sasvim jednostavno. Moras se u ovome i onome promijeniti - postati bolji - pa ces onda biti i sretniji."
GLUPAN!!!
Nista on o zivotu nije naucio. Ja sam MORAO postati ovakav kakav sam - i dobro je, sto je upravo tako.
On ce meni pametovati...soliti pamet...
Kao da svaka odluka i svako djelo u mome zivotu nije bila najbolja moguca u datom trenu. Kao da sam bez kraja i konca cinio samo gluposti u mome zivotu...
NISAM!!!
Cinio sam uvijek najbolje sto sam znao i mogao. Koristio sam sve moje raspolozive snage i razum.
Ako nista drugo, onda mogu s pravom kazati: "Dobro je, da mi nije i gore u zivotu."
Znam, da uvijek postoji i nesto bolji zivot i nesto gori, ali na kraju samo ja mogu ispravno odluciti, sto mi je ciniti, kojim putem poci, a kojim ne. Ako sebi izaberem los put, onda to cinim tek zato, sto je on manje los, od ostalih puteva, koji mi u tom momentu stoje na raspolaganju...
I sta sad?
Nista. Idem prosetati jos jedan krug. Mozda se ova nesanica jednom ipak umiri. Mozda jednom ipak nadjem svoj mir.

Kad daš budali dobar savjet naljuti se i okrene se protiv.

Prokletstvo svih pomagaca. :)))))

I proroka i poroka.

Put do pakla je poplocan dobrim namjerama...zato ne vjeruj dobronamjernim savjetnicima - nikada!