Zapis iz mojega dnevnika i iz života

 
A ja ne volim mrak. Zato uvijek kad krenem na spavanje džepove napunim svjećicama koje noću palim i onda one gore sve do jutra. Imam u sebi ugrađen sat i uvijek se probudim netom prije no što koja dogori pa zapalim novu tako da tu, ispod kreveta, nikad nije mračno. Strah me čvrsto zaspati da me ne nađu i izvade iz mene sat, bez njega se više ne bih mogao probuditi na vrijeme. A onda bih ostao u mraku i tko zna što bi mi se dogodilo. Zato i ne želim sanjati, snovi te prevare čak i ako imaš ugrađen sat, i odvuku tamo gdje ne želiš ići. Jednom sam  tako sanjao strašno smiješan san, da sam zadavio susjeda u stanu ispod. Naravno, bilo je to i glupo i nevjerojatno jer ja ne bih mogao ni mrava zgaziti, a kamoli učiniti nešto nažao ljudskom biću koje mi ništa nije skrivilo, pa opet, sljedećeg dana slike iz tog krivotvorenog sna nisu mi nikako izlazile iz glave.

Ja: "Mirko, jel ovo larpurlartizam?" Mirko: "Ha?!"

Ha?

Tvoj dvojnik je ne samo provalnik već i ubojica. :-)