borac kroz trnje

Kad padnu bijeli snijegovi
i 
zadrhte zeleni brijegovi,
crvena tresnja jaukne,
prezreli nar se raspukne,
nad zitnim poljem ledeni zrak,
razaspe tegobni mrak,
i tad ce zrno nade,
iz duse ljepotu da krade.
Kad padnu bijeli snijegovi
i jauknu zeleni brijegovi,
dusa nebu poleti,
a tuga ce da se osveti,
crvenom maku u ruci,
sklopljenom oku u muci,
svi ce da se cude,bjelom ljetu kad bude.
Kad padnu bijeli snijegovi
svi ce zeleni brijegovi,
bijelom tugom da tuguju,
sa zrelom tresnjom da druguju,
samo ce dusa da se prisjeti,
kada visoko poleti,
na zitno polje i crni mrak,
u kojem samuje mak.

vapalipi je dama.

tek sad vidim sliku...ne volim zimu ali ovo je prekrasno.

i ne mislim samo na sliku,naravno.

hvala:))

molim

Prelijepo:))

hvala:))

inače obožavam šetnju dok snijeg ovako pada:))

rijetko ćeš ga vidjeti da ovako pada...više ne padaju ovakvi snjegovi.

da zaista rijetko,ali ima jedno mjesto gdje zna ovako padat ali možda 2 do 3 puta u toku zime:))

šta bih ja sad dao da mogu prošetati po ovakvom snijegu...tiho,čisto,velike pahulje se lijepe...uh,rasplakat ću se.

di je to mjesto?

a snijeg škripi pod nogama:)))

pa zna se gdje snijeg pada:_)))

ni isti snijeg ne pada svugdje isto.

ni iste kiše

slažem se:))

ni iste pjesme se ne slušaju isto.

eto,zato sam te i pitao gdje to tvoje mjesto.

wooow, daš' mi link od ovakvih fotkica? :)

http://tinypic.com/,evo draga:)))