angel kiss

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našle su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: "Idemo se igrati skrivanja! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećanjima. "Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: "Skrivanja? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim s brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik. "Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu svi bili oduševljeni prijedlogom. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati..
"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sienu iza Uspjeha koji se, mučeći sem popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje  se skriti, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno mora (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima."Milion", povikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo ni tražiti - sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta - koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.Talenat u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu mora), a Zaborav je zaboravio da su se ičega igrali.
Samo Ljubav se nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razljutila, ugledala je ružičnjak.Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela  udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči. Ludost nije znala što da radi. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećanjima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
 
I tako je nastala priča kako je Ljubav slijepa.

a jel' ima negdje sadržaj ukratko...? :-)

Lijepa priča.

kjut

lijepo -))), hvala

Ljubav nije slijepa. Naprotiv. Ljubavlju vidimo kod nama dragih ljudi daleko više nego što to vide oni koji ih ne vole. Ludost i ljubav nejdu zajedno. Obzirom da se svašta trpa pod ljubav (i strast i ljubomora i ludost i koristoljublje i interesi), ispada da je ljubav i ono kad netko nekog mlatne za uho "iz ljubavi". Nitko ne vidi tako dobro i tako jasno kao ljubav.

Poučno!

Hvala na predivnoj priči.

nema na čemu ;)