Pogled iznad tipkovnice

07:29h...Razbila se čaša puna vode!!! Veselje?!? Radost?!? Tuga?!? Žalost?!? Praznovjerje!!!
Sjedim na rivi, ispijam zadnje gutljaje jutarnje kave...do mene neki tip, uživa tu cigaru i sve se to događa u svježe renoviranom baru... Osjećam njegove poglede... već znam sve unaprijed... što će se dogoditi... ne, nisam vidovita... već sve je to već viđeno... ne u prošlom životu, jer u prošlom životu bila sam leptir...kraljičin leptir... bila sam voljena... pažena... mažena... zaštićena, od čega?!? od: vjetra, zla, mačke, zmije, noge, cipele, kiše, snijega... a sad... sad sam žena... žena za sva vremena... da, lijepo to zvuči... no, spustit ću se s neba na zemlju... i proživjeti još jedan dan, uobičajeno, samozatajno, naivno i nevino...ili da riskiram sve?!? pa nek' pukne, ako treba...
Vratimo se sceni, režiji, produkciji, realizaciji...
Zijevnuh i ne stavih ruku na usta...očekujem od njega neku kritiku, reakciju, brzopletu, iskrenu?!? hm, ništa... ?!? i dalje osjećam poglede...ali sad ih ne mogu protumačit... no, zašto odmah unaprijed te poglede skidam sa sebe?!? Ne želim ih na sebi... gušu me... dave me... stišću... zaustavljaju moj mladi život... i dok se tako mučim s tim pogledima, osjetih, ali ne čuh, riječi te njegove... i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Vruče je, sunce je upeklo... ispod tende postaje  neizdržljivo... a sjede samo dvije duše, okružene praznim plastičnim stolovima i stolicama... ja i on... da, konobara ne ubrajam...jer on je ipak samo jedna duša radne snage... Okrenem se put Njega i ljubazno ga zamolih da barem na minut – dvije ugasi tu cigaru... dok ja ne odem... pa poslije nek' truje sam sebe  (dobro ovo mu zadnje nisam rekla, jer odlučih biti užasno kulturna i fina)... koliko to uopće ja mogu biti... no, ako misliš da možeš, onda možeš  mnogo više nego što misliš...
A On?!? za divno čudo, bez puno oklijevanja, s malo prenemaganja, izbaci tu cigaru iz usta i uprlja do tada čistu pepeljaru... i onda... traži od mene da mu se zahvalim...da tako i ja njemu udovoljim... ?!? i zašto mi je teško reći tu jednu riječ?!? i završiti s tim, već pomalo zgužvano jutro?!? HVALA!!! HVALA!!! (nekoliko puta odzvonilo mi u glavi)... ali usta i dalje šute... ukočila se... i sad me strah, jer mogla bi nešto dodati... razgovor bi krenuo, ja bi skrenula s svoje već odlučene staze... i gdje sam onda?!? i gdje smo onda?!? i opet sam korak ispred sadašnjosti... u realnoj budućnosti... da se uštipnem?!? da se ugrizem?!? da osjetim nešto trenutno?!? Odlutah na trenutak, osjetih kako mi Netko vuče dušu među stjenke pakla, odvaja dušu od mog mladog tijela, koje odvodi u raj... da me dijeli?!? da me množi?!? da me dira?!? da me iskoristi?!? da me veže?!? da me ljubi?!? i sve to iz koristi?!? zašto ne guštati?!? zašto ne uživati?!? i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Uljepšah svoje lice s jednim malim smiješkom, kojeg uputih Njemu... kroz zube izgovorih Hvala! i dodah: «...znaš, ne osjećam se baš dobro...nisam cijelu noć oka sklopila... taj pun mjesec će me izludit...i još PMS... samo se vrtim po krevetu... još ova vrućina... i opet PMS... znaš već kako to sve skupa djeluje?!? ubojita kombinacija...» i završih s još jednim malim smiješkom...:)...
On: «... zar te nije imao tko maziti, uspavati?!? znaš da PMS dobro služi u seksu?!?...» i sve to onako hladnokrvno... teška flegma, kako samo «splitski mužjaci» znaju... Da, tako mi je i trebalo...da, sama sam kriva... no, zašto se baš meni to mora događati... i to svaki put...kad želim, kad mi je potreban miran dan, mirno jutro...baš kako i mornarima je potrebno mirno more... i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Ja: «... da, pričaj mi o tome...»...:)...On... pridruži mi se...sjedne pokraj mene... Lutko... Dušo... Viđam ja tebe... slatka si mala... zar uživaš u samoći?!? ma nije to za cure ka' šta si ti... živiš zdravo... ne pušiš.... sigurno ni ne piješ... vidim, imaš dobro tijelo... paziš na sebe... vježbaš... športašica neka... rekao sam ja da su dalmatinke najljepše žene na svijetu... volim plavuše... a imaš ti momka, mala?!? da, šteta... no, isto bi te netko mogao oteti od tog momka... ma daj, voliš ga?!? i nisi ga nikad prevarila?!? (zar sve ovo ujutro najranije, uz tek popijene gutljaje prve kave?!?)... (moje misli lutaju)... a on tebe?!? vjeruješ mu?!? znaš kakvi smo mi muškarci...ubodemo i odemo... (tko prizna, pola mu se doda)... i znači, mislim, sigurno vam je i seks dobar?!? budimo otvoreni... znaš, i ja ti imam curu... ovaj, zaručnicu... ma, normalno da je volim...ali osam godina smo skupa... i znaš, ma normalno, nisam je nikad prevario... vjeran sam joj HTIO BITI... (čekaj, čekaj, stani malo, grickaj čips)... ali, evo i kad sam tebe vidio... poželih te... i ne sjetih se Nje, svoje zaručnice... i onda, jeli ja tebe palim?!? znam, jutro je, još je rano i tek si kavu popila...kasniš na posao?!? ZAR?!? strog šef?!? dobra lova?!? pa, ovaj, mogao bi ti ja nešto platiti... (i ovaj «nevini civili» zna da ništa nije besplatno)... znaš već šta... ne voliš pušenje... što ne znači da si loša u pušenju!!!  i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Jutro je...a ipak smo u mračnoj sobi... On želi romantiku... napraviti neku atmosferu...zar se želi sjećati ovoga?!? udovoljiti mu?!? pa i ja želim guštati...uživati... skinuo je sve sa sebe... trokutaste građe...brojim čak osam trbušnjaka... osjećam te bicepse... zar je duša od sklekova?!? liže mi vrat... stenje na uho... osjećam da sam mokra... mokra do koljena... naslonio je ruke na moja ramena... i laganim pritiskom spustio me u klečeći položaj... stavih ga u usta... progutah ga cijelog... vidim da se topi u meni... on me voli?!? (...»Podsjeti me što to bješe ljubav il' bar na tren biti zaljubljen»...)...drkam mu ga rukom...ližem svoju ruku... neka sve bude mokro...klizavo... ja ga želim unutra... želim... ali ne tražim... no, on me divlje baca na krevet...baca na leđa... povuče moje noge... digne ih visoko... stavi na svoja ramena... i već je u meni... zabije mi ga duboko.. snažno... jako... divlje... stenjem.. stenjem od užitka... no, stenjem u sebi... tiho...tiše...još tiše...najtiše... stavlja ga...pa ga vadi... želim ga na ulazu...i dobijem ga na ulazu...iako to nisam tražila... stavljam desni kažiprst na vrući klitoris... kojeg ću nažuljati... do ludila... do boli..da pocrveni... da skrikne... znam što voli... znam što želi... osjećam...sve je postalo ubrzano... zar je kraj?!? jer on ne može...?!? ne želi?!? neka priša?!? žurba?!?  izvadi ga i svrši po meni...po njoj...i kaže: «...e mala, jesi dobra...»...?!? (?!?)...
Bar je platio...
 
 
NASTAVIT ĆE SE... 

e jebi ga.. zato ja ne volim sex na brzaka sa nepoznatom.. bas sam ovak zamisljao razmisljanje zenskog komada koja prihvati takav one time one nigt sex..
liseno svakog osjecaja, zelje za uzivanjem... ufffff :-(

Hahahaha.....moš mislit....samo sanjat....

kaj je tu hahaha?
a kaj ...mosh mislit...?
a kaj ...samo sanjat? :-((

TKO CRKVU NE VIDI I PECI SE KLANJA...

je,je...zivot u svoj svojoj lipoti

Hahaha....se odnosi na svu priču....moš mislit = "jak" seks,haha, felatio i svršavanje po ženskom objektu (jaka stvar)....moš sanjat = da joj je platio....dovoljno,vragec?
A lipoto ženska, nisam ubrala, tip se otuširao ili si ga ti otuširala svojom pljuvačkom,hehehe