Letim, zivim, ljubim jos i sad

Da li si se ikada upitao vjerni nositelju moje ohole bahatosti, od kuda meni pravo, da o tebi sudim? I, zasto nikada nisi podignuo glavu, pogledao koje breme nosim?...tvoje breme.
Da li si se ikada upitao, jadni stvore - glupa ovco u stadu, od kuda meni moc, da o tvojoj sudbini odlucujem? I, zasto nikada nisi sakupio hrabrosti - biti covjek?
Da li si se ikada - barem i na tren - upitao, vjecni muceniku zle sudine, zasto ja sve imam, a tebi nista ne dajem? I, da li ces ikada - barem i na tren - shvatiti, da svoju sudbinu zapravo u svakome trenu stvaras sam?
Nosim tvoje breme - breme blagostanja, breme odgovornosti i breme moci, koje si ostavio - prepustio bilo kome...Ja sam tvoje breme na sebe preuzeo...I, dobro mi je...Bolje nego tebi.
Necu ti nista od toga vise dati. NE DAM TI!!! NE DAM TI NISTA!!!
Ne dam ti nista, dok god se ne uspravis, dok god ne budes mogao samnom ravnopravno nositi odgovornost, za nas i za svijet oko nas i dok god ne budes znao, mudro koristiti blago, sto nam stoji na raspolaganju i dok god ne budes u stanju, nasu moc mudro upotrijebiti. NE DAM TI!!!
NE.
Nisam mudar i mozda nisam od tebe niti pametniji, ali ja - JA nosim tvoje breme...breme tvoje mudre, bogate i mocne ljudskosti.
Ti budi glupi plebs, ako te to srecom ispunjava - ja cu vladati. Ti budi mucenik, ako to smatras vrhuncem tvoga stvaranja...unistavaj svoje zdravlje i svoje potomke - ja cu uzivati. Ti budi kukavan i jadan, dok god vjerujes, kako ne mozes bolje - ja cu ti lice u blato gurati.
Ja cu ti se smijati.
Dok god budes, to sto nisi...

Vrlo poučno, barem,meni:-))

Svi su se na iskrici raskukali, pa pomislih, zasto ne cuti i rijeci onih, koji nas vode, tamo, kamo smo ih pustili, da nas vode. ;)))