Gdje je sada Kolja Nikolaj?
Sve ove godine najsretnije uspomene nosim s obiteljskih novogodišnjih ručkova kod N. i D. Od nas devet pola nas je još uvijek mamurno, spavali smo tek koji sat, oči nam se jedva daju otvoriti, a pod njima su podočnjaci. No sav taj umor odjednom biva zamijenjen okladama o izbornim rezultatima, japrakom i puricom, pričama o starim prijateljima i minulim danima. Smijemo se, nazdravljamo. Nakon ručka 'djeca' glume djeda mraza i dijele poklone uz poklike i pljesak, a zatim im D. kaže da zapale prskalice dok N. naglašava da „nek' paze da ne zapale kuću“.
N. donosi zdjelu hroštula i druge kolače koji ostaju jedva zapaženi pored prvotno spomenutih.
Ove godine nas je osam.
Naći ćemo se na nekom drugom mjestu i pokušavat ćemo održati neke stare običaje.
Neće biti puno smijeha.
Neće biti hroštula posutih šećerom u prahu.
Neće biti njega.
23.12.2008. u 23:09 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Eh. :-/ Sad bi trebao zagrljaj, a ne komentar.
Autor: SchokoBananenMuffin | 23.12.2008. u 23:26 | opcije
C'est la vie
Autor: kolja_nikolaj | 23.12.2008. u 23:29 | opcije
Ma, dobro, ali gle.. Sve te lijepe uspomene. Lijep život. To je puno.
Autor: SchokoBananenMuffin | 23.12.2008. u 23:30 | opcije
Ja sam gramzljiva
Autor: kolja_nikolaj | 23.12.2008. u 23:54 | opcije
Svi smo, ali se moramo snaći s onim što možemo dobiti. :-)
Autor: SchokoBananenMuffin | 24.12.2008. u 17:26 | opcije