Moje pjesme,moji snovi

Moj život je močvara
tlo natopljeno kišama
po kojoj ja lutam
besciljno dugo i sama.
Gazim po kaljužama grijeha
kroz koje su prošli mnogi ljudi
i u koje padoše prljavi poljupci
onih koji su željeli da mi se sudi.
Hodam po trnjem obraslim ogradama
na putu prema dnu bare
spotičem se i padam kao da sam pijana
o vlastite greške koje mi obraze žare.
Niz lice mi teče kajanje
koje mi dušu i srce slama
ne mogu ovako hodati dalje
bez trunke ponosa sa žigom srama.
Ponos mi je pao u živo blato
nakon poraza jednog od mnogih
kada mi je srce rasječeno sjekirom
i kada bol za ljubav dobih.
I sada sam završila u močvari
praznih želja napukla srce i usana
sada više ne znam krenuti dalje
jer nemam više ni vrlina ni mana.
Netko je rekao da treba pronaći mir
i tek tada ću spokoj moći upoznati
ali tada više neće biti strasti
i moje srce više nikada za ljubav neće znati.
A ja se ne mogu odreći ljubavi
zbog koje sam zaglibila u blato
progutala sam znoj i krv i suze
ali ljubav ne prodajem ni za suho zlato.
Lutam po močvari isplakanih suza
i tražim ono nešto skriveno u sebi
iz kaljuže napajam slomljeno srce
i tapšam u mraku jer sreća stoji u sjeni.

Hvala ti :)

nema na čemu i drugi put,uvijek za tebe,nadam se da ti se bar malo svidjela

Sve ih brižno arhiviram :)

šališ se!?

Ne, zašto? Lijepe su i vrijedne...

sad mi laskaš,ostala sam paf,da odoh off smirit dojmove,pusa

Idem i ja malo uživati u večeri... Lijepo je vani.