Riznica Snova

Zašto sreča prati samo odabrane
zašto moram tugovati sam,
ispod plašta nedorečenih želja,
zašto mi dah drhti dok pišem riječi ove
i pogled mi se zamuti
dok misli mi naviru,
do kad če tužne pjesme da me tješe?
dokad če olovka biti moj glas?
i papir čuvati moje riječi,
recite mi koliko da glumim veselje
da bi drugima lakše bilo,
...i tako gledam ljude u prolazu
i taj osmjeh na licu što ih krasi
i pitam se..jel to sreča ostavila trag?

Kajja znam.. Nazovi tarot liniju.

Sanjaru, lijep ti pozdrav:))))

MIABELLA..Pozdrav i tebi veliki..:-))

Pjevaj, uz pjesme tuga je lakše podnošljiva...

umotaj sve u srebrni veo sna i zaplovi u drugačiji svijet :)

Schoko..da znaš da hoću..čekam da ti prekineš..:-))))

Čini mi se da smo već pisali o sreći:)))

red-rose..hoću..čim zato dođe vrijeme..još je rano..:-))))

MIABELLA..i jesmo,ali riječi se same nameču,ponavljaju..pa tako i riječ "sreča" i lijepo zvuči svaki put kad se spomene..:))

navikjuri..tako kažu..treba ih poslušati..a i pjesma u hladno ovo doba dobro dođe..:))

Kao što ti rekoh i tada, ponavljam i sada... sreća nije za odabrane... ona je namjenjena svima nama. Samo je trebamo znati prepoznati i bez ustezanja i straha pripasti će i nama:)))

MIABELLA..sječam se tvojih riječi..istinu zboriš..jeste sreča za sve nas,i vjeruj mi znam je prepoznati..samo čekam da navrati...;))))

Sreca me se ne sjeca....
Pomislila sam na casak,mozda dva i povjerovala...
Evo,dogodila se ljubav!
No,izgubila sam se u vremenu i prostoru jer.....nisi mi pruzio ruku...

bisera..pružio sam ruku..ali ti je nisi htjela prihvatiti..moj pogled te molio..barem za kraj dodirni me bar sječanjem...

sanjarčiću,šta reć.divno za pročitat:)))

vapalipi..isto tako je uvijek zadovoljstvo pročitati tvoj komentar..:-))))))

Za nekog je i ovo sreca!!!
Ti si sretan!Samo radis recke, na stoku od vrata..Ne pitas se uopce,ne mislis ni malo,kako je meni...jednoj od onih ,osvojenih u samo 72 sata.....

Što je recka na komadu drveta,naspram recke koju si napravila na mom srcu...

Zacijelit ce...i proci...kao sto sve prolazi .....

Zacijeliti će znam..ali ostaje onaj mali ožiljak koji podsječa..i život ide dalje..neka nova lica prolaze pored nas..

Onaj mali oziljak,mora ostati.Ne smijemo sve zaboraviti...samo spremiti u posebnu ladicu dragih uspomena,a u novim licima traziti ljepotu zivljenja...

..ožiljci su več postali stari prijatelji u našim srcima,a i mi se nekako hrabrije nosimo sa time..slažem se..mi trebamo nastaviti dalje i voljeti neka nova lica koja prolaze pored nas...i gotovo uvijek nalazimo ono što tražimo...