Onako, usput

   Gledam nedavno jednu mladu curu, izuzetno pametnu i ugodnu, što je baš rijetkost danas, obično se misliš kud plovi Svijet kad čuješ o kakvim pizdarijama razmišljaju.I da ne bi bilo ništa zanimljivo u tome da cura nije pretjerano debeljuškasta, nije riječ ni o gojaznosti, ni o poremećaju rada hormona, jednostavno riječ je o roditelju koji misli da može kontrolirati sve pa i njen život.I onda sebi postavljam pitanje, kako to da ne vidimo da zbog svojih bolesnih ambicija uništavamo život svoje djece.I zanimljivo je da u sebi uvijek osjećaš otpor prema takvom roditeljskom stavu prema tebi, a ipak svakim atomom svog bića bojiš se napraviti drugačije nego je on to očekivao.I što sada, prođe život, a ti ugađaš roditelju koji i dalje misli da je za tebe učinio sve,a ti si nezahvalan, pa onda nastaje ta pretilost,možda koji prijatelj jednako unutra nezadovoljan sam sobom kao i i sam što jesi, takvih je primjera na tisuće. Najodvratnije od svega mi je kad se jedno dijete favorizira, a drugo smatra nezahvalnim jer je imao sve, a gle ne da mu se uz svku pizdariju zvat hitnu kad dotični roditelj umisli da ga boli, a zdrav je kao drijen, i tako niz takvih primjera...I k vragu onda se poslije pribojavaš da i sam ne postaneš jedan od takvih bolesnih autoriteta svojoj djeci!!!

je. svi to vidimo. al ne znamo se boriti. bar ja ne znam.