Crno-bijeli svijet

živimo u vrlom, modernom svijetu u kojemu ne vladaju predrasude, inače....U knjigama svašta piše o odgoju djece, no uglavnom se sve svodi na to da ih ne treba tući, nego odgajati metodama pozitivne afirmacije. To u prijevodu znači: pljeskati kao blesav kad dijete nešto dobro napravi, a šutjeti kao riba kad klinac nešto zariba. Nigdje, međutim ne piše što napraviti kad ti kćer izjavi: "Želim biti pilot" ili kad ti sin izjavi: "Želim biti princeza".

Jaka stvar kad kči izjavi da želi biti pilot. Pitaj mog tatu kako onda reagirati, pa kći upiše i strojarstvo..završi strojarstvo..da bi išla u pilote :)).

ok..ali kad sin izjavi da želi biti princeza?:))

Lijepo mu objasniš da princeze više ne postoje, to je samo u bajkama :))))). Ma objasniš vražju mater. Da pročitaš stotine knjiga o odgoju djece, saslušaš tisuće iskustava, opet si na istom, jer je svako dijete priča za sebe. Pošto je dijete naše, naša genetika, s njim živimo, jedino mi najbolje znamo kako mu nešto objasniti.

Na kraju će postati bitanga.

bitanga i princeza?:))

nije to ništa, moj je mene pitao što ja želim jednom biti kada još porastem i obajsnio mi da mogu biti sve što poželim :)

u lažnom irealnom svijetu moderne virtuale, djeci se čini sve moguće.. osim biti realan i "normalan " u svojim željama .. mene klinke u 8.raz uvjeravaju da sve budu manekenke ili čistači ulica ..