ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

drva cijepam..
toplini se veselim
kelj je skuhan
s tobom da ga podjelim..
http://www.youtube.com/watch?v=18laCU_eoGw
 

naj se srditi ali to je nekak glupa pijesma

hi hi hi.. ma daj! kad ne kužiš dubinu..

a i meni je glupa.. ja sam već ručala ..fala na kelju, jelte ..

pa kad ja nis pametna.. ne mogu niš pametno ni smislit.. ovo je vrhunac mojih umijeća..

pih..

dosadno.. odoh si saliti kipuću vodu za vrat.. da se zeru zgrijem..

ejnđel, su bili faširanci uz kelj?

ka ne kužim to nije pijesma

jok kobasa u kelju

ak ovo nije pjesma.. ne znam što je..

ja sam iskrena i ne bojim se reći kaj mislim to ni pijesma to je ručak

ovo je duboka poezija.. s ritmom.. i rimom čak.. koja odaje titraje moga srca.. nadahnute.. predivnim mirisima kelja i kobasa.. i koja odaje veselje u mom srcu. .nošenju drva..

evo neću više nikada pisati.. šmrcx.. gotovo je ..kraj.. ubili ste sve pjesničko u meni.. svu kreativnost.. a tako mi je fino krenulo..

stihovi su u silaznom, ritmicki opustajucem tonalitetu. kako ritam postaje sporiji, tako i smisao postaje dublji i sili citatelja da sam odgonetne dubinu i znacenje tih rijeci i ljubavi utkane u one samo dvije tockice na kraju... dajuci nam za razmisljanje, jesmo li dostojni? osobno sam zadivljen kako je pjesnik/inja iskoristila jedinstveni, kako politicki tako drustveni trenutak i ujedno uvela notu politicke kritike i svijesti o odgovornom ponasanju u samom prvom stihu. u drugom stihu...

kaj se na kraju ne staviju tri točkice ne

Toma... hi hi hi... a nisi zamijetio transverzalnu gibljivost topline koja se isprepliće sa čeznutljivom dušom koja se skriva iza stihova okvih.. ove napetosti iščekivanja..

kozmo janjo.. kaj se pijesma ne piše pjesma..

kaj je vama. nikaj ne znate cosmo-janja

možemo li preći na ti ..da te zovem samo Janjo... ili bolje da ne spominjem tvoje ime uzalud.. odoh se još malo kod Vlade.. molit.