...i tako....nesanica
Nije što se meni odlazi, već rijeka tako teče
duboka, moćna , pogubna možda.
To što me sad sasvim mirno ljulja
uz krošnjastu snenu obalu
na mojoj trapavoj , nezgrapnoj splavi,
od grubih debala neotesanih neravno sklepanih,
ne znači da sam sigurna
jer sasvim sam u njenoj vlasti
vesla mi je odnijela ( čini se da me to i ne brine)
a tok mi je njen sasvim neznan
pojma nemam gdje su brzaci,
a gdje vodopadi i podvodne hridi.
Znam samo da ona upravlja mojom splavi
i da me odnosi, a nije da sam odlučila otići.
Zato u tihom toku sanjam flanelaste snove
sanjam anđele čuvare u raznim ljudskim likovima
griju me iz sna u san u koji se prelijevam
kao kad se okreneš s boka na bok noću
u toplini djetinjeg kreveta
sigurna, zauvijek zaštićena.
20.01.2009. u 22:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar