prvi zapis

   08.06.2004. | br. 447    Hrvatski ubojice mogu mirno spavati       ... Antu Paradžika te je večeri, 21. rujna 1991., na kontrolnoj točki u Sesvetama pokušala zaustaviti policijska patrola koja je UKV vezom od Blaža Sarića primila lažnu dojavu da su u automobilu 'martićevci'. Kako se Paradžik nije zaustavio, četvorica policajaca otvorila su vatru, a u sveopćoj pucnjavi Paradžik je ubijen. Tri godine poslije, 1994., četvorici policajaca izrečene su zatvorske kazne, no zahvaljujući odluci predsjednika Tuđmana ubrzo su pušteni pa i danas rade u MUP-u. Kad je 1998. obiteljski odvjetnik zatražio istragu protiv Blaža Sarića, ni to suđenje nije rasvijetlilo sve okolnosti ubojstva koje je, prema izjavi što ju je za Nacional svojedobno dao anonimni svjedok, naručio ministar kojeg je ovaj čuo kako u telefonskom razgovoru kaže: "Likvidiraj tog Paradžika!" ...
   19.09.2008., petak    OBLJETNICA ATENTATA NA HRVATSKOG KENNEDYA       ... Od političkog ubojstva i likvidacije Ante Paradžika prošlo je 17 godina, i iako im je to bio njihov kolega političar, oni šute, i pozivaju se na geslo za glupane - IDEMO DALJE! Najčešće se od dr Jekylla može čuti: ne treba se osvrtati na prošlost, idemo dalje u budućnost. Na ovogodišnjem otvaranju jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora je predsjednik vlade RH, Ivo Sanader (HDZ), rekao da Hrvatska i njegova vlada ima obavezu „sankcionirat komunističke zločine“. Skoro sam pao na zadnjicu, jer čovjek se pita, a tko je onda lud, tko pametan? Zašto onda vlast štiti Paradžikove ubojice, a „oporba“ šuti i o pokojnom Paradžiku, njegovim ubojicama i nalogodavcima toga gnjusnog i kukavičkog ubojstva koje je imalo dalekosežne negativne posljedice na demokraciju i pravnu državu. Zato današnje društvo u Hrvatskoj i ima tako velike probleme jer se problemi metu pod tepih. S obzirom da i demokratski svijet na Zapadu prešutno odobrava Paradžikovo ubojstvo, jer se Ante Paradžik zalagao za uspostavu i obranu samostalne hrvatske države, domaća bagra toga je svjesna i zato održava zavjeru šutnje. Zašto na primjer šuti ministar Primorac? Nećak mu je poginuo u HOS-u za vrijeme rata a on šuti kao zaliven o ubojstvu načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, g. Anti Paradžiku.
   Koju poruku može ministar obrazovanja uputiti mladim ljudima ove zemlje? – Obrazujte se, ali nemojte biti oporba jer će te završiti dva metra pod zemljom?!
   Nikakve antikorupcijske akcije Državnog odvjetništva i policije, koliko god bile hvalevrijedne kao akcija „Indeks“ i suzbijanje korupcije u akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu, neće riješiti temeljni problem ove zemlje, a to je politička korupcija. Gdje je antikorupcijska oluja u Državnom odvjetništvu? Kaznene prijave protiv komunističkih zločinaca, pa i ubojica Ante Paradžika, nalaze se tamo, duboko u ladici Glavnog državnog odvjetnika. Jedan od najvećih političkih kriminalaca ove zemlje, Anto Đapić, krivotvorio je svoj magisterij, a nadležni sud ga nije osudio nego oslobodio optužbe, i onda se čekala zakonska zastara i dan prije zastare je drugostupanjski sud ukinuo oslobađajuću presudu i predmet Đapićeva magisterija vratio natrag prvostupanjskom sudu. Ako tu ne postoji čitav lanac korupcije u hrvatskoj politici onda ga nema nigdje.
   Pokojni Ante Paradžik imao je dobar nos za takve kao što je Đapić. Čim se ovaj pojavio pred vratima Hrvatske stranke prava odmah je rekao: „Goni to đubre van iz stranke“! U trenutku kad je Paradžik ubijen, Đapić je sjedio u središnjici Hrvatske stranke prava s nogama na stolu, a kad nije ljenčario u tom položaju prošetao je malo noge, odlazeći do udbaške tajne službe.
  Evo što piše u biografiji Ante Paradžika (...):
   „...Vođa studentskog pokreta sedamdesetih godina, i organizator poznatog studentskog štrajka zbog čega je osuđen 1972. godine na 3 godine zatvora koje je u cijelosti izdržao. Godine 1975. po drugi put uhićen i proveo u istražnom zatvoru 4 mjeseca. Optuživan i ispitivan za najteža krivična djela. Pušten poslije torture kao nevin. Godine 1976. po treći puta uhićen i osuđen na 2 mjeseca zatvora, zbog toga što je na pozivnicama za /svoje/vjenčanje stavio trobojnicu, bez socijalističkih oznaka. Godine 1977. po četvrti put uhićen i proveo u zatvoru 8 dana, a da ni sam nije znao zašto. Svaki je put bio uhićen kada je Tito dolazio u Zagreb. Kaznu je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. To je jedna od najprogonjenijih osoba poslije Karađorđeva 1971. godine. Praćen, proganjan, šikaniran ne samo on nego i cijela njegova obitelj, kao i njegovi prijatelji i poznanici...“
    I Dražen Budiša je zbog svog angažmana u studentskom pokretu bio u zatvoru ali mu je komunistički ideolog Stipe Šuvar poslije našao posao u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu dok Paradžik nikad nije mogao dobiti posao, a i dan danas ljudi koji drže do Paradžika ne mogu dobiti posao u Republici Hrvatskoj! Studirao je i diplomirao socijalno pravo, i njegova je intencija uvijek bila pomagati običnim ljudima. Sa suprugom i troje maloljetne djece živio je u stanu u Zagrebu od 36 kvadratnih metara.  
 U razgovoru za list „Javnost, 1. listopada 1990. Ante Paradžik je rekao:
   „Ne priznajemo ni /jugoslavensku/ federaciju /kao SDP/ ni konfederaciju /kao HDZ/. Mi smo za samostalnu, nezavisnu državu Hrvatsku na cjelokupnom etničkom i povijesnom prostoru.“ 
 U govoru nad jamom „Jazovka“ 1990. je Ante Paradžik rekao:
   „Hrvatska stranka prava s ovoga mjesta upućuje sućut cijelom hrvatskom narodu. Tu su sućut trebali uputiti crveni zlotvori – hrvatski izdajnici koji su izvršili pokolj nakon Drugog svjetskog rata nad hrvatskim narodom. Ovdje je prva od otkrivenih jama u poratnoj tragediji hrvatskog naroda. Hrvatska stranka prava će tražiti da se ispitaju i da se istraže sve jame u cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srijemu i Vojvodini...Ja garantiram da nijedan narod nije stradao više od hrvatskog. Dok je židovski narod apsolutno i relativno najviše stradao u vrijeme rata, Hrvati su apsolutno i relativno najveće ljudske gubitke imali nakon rata. Poratno razdoblje, tj. mir je, mjereći po ljudskim žrtvama i krvoprolićima, Hrvatima bio tragičniji od rata, i to je neshvatljivo, i to mora znati cijeli svijet! DA NIJE BILO OVIH ŽRTAVA, NE BI BILO OVE LJUBAVI U KOJOJ SE RAĐA NOVA HRVATSKA. Ni nove Hrvatske ne bi bilo da nije bilo ovih žrtava. Nova Hrvatska se danas rađa iz naših tragedija na Bleiburgu, na Križnom putu i u svim onim jamama u koje su bačeni oni kojima je krivnja bila u tom što su se borili za svoju samostalnu Hrvatsku državu... A mi želimo živjeti na svom prostoru u miru i u svojoj slobodnoj državi. Želimo živjeti u ljubavi sa svim drugim narodima i državama. Neka je vječna slava i hvala svima koji su pali za svoju Hrvatsku!“ (Hrvatsko pravo, rujan 1990.) 
   U razgovoru s novinarkom Gordanom Simonović i zagrebački „Globus“ 28. veljače 1991., na obljetnicu Paradžikova uzora dra. Ante Starčevića, Paradžik je rekao, između ostalog: 
   „...Nema više tabu tema: Jazovka, Bleiburg, Pavelić, NDH. Mora se već jednom reći istina o tim povijesnim događajima. – Vi ste egzibicionisti, diletanti, vi će te usporiti demokratske procese na ovim prostorima – to nam govore, a mi im odgovaramo neka dobro zapamte da će svaki Hrvat koji zahtijeva samostalnu hrvatsku državu biti proglašavan ustašom. Svaki Hrvat, bio to Josip Broz, bio to Bakarić, Pavelić ili Franjo Tuđman, traži li samostalnu Hrvatsku, bit će proglašen ustašom. Stoga Hrvati konačno moraju shvatiti da je Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda i da im nema sreće ni slobode dok žive u jugoslavenskoj zajednici... Bilo koji Hrvat koji se bori za bilo kakvu Jugoslaviju on je za nas izdajica hrvatskog naroda. Jer je to uostalom rušenje učenja Oca domovine Ante Starčevića... Hrvatska stranka prava povesti će hrvatski narod da se realiziraju ta učenja i konačno stvori hrvatska država...“ Na pitanje novinarke kako vidi budući politički život Hrvatske, Ante Paradžik je odgovorio: 
 „U ovom povijesnom času sve bi se hrvatske političke stranke trebale ujediniti. Štoviše, predložio bih samo dvije stranke: Hrvatsku stranku i Stranku hrvatskih izdajnika. A kada dobijemo svoju državu, svoju slobodu, onda neka bude stotinu stranaka. Neka bude tada i političkih svađa i više demokracije. A što se tiče srpskih stranaka kao jednonacionalnih stranaka, to se ne bi smjelo dopustiti. Oni se mogu angažirati u hrvatskim strankama, jer osnivanjem svojih stranaka oni odmah stvaraju politički prostor, političko djelovanje i stvaraju pretpostavku za svoju /srpsku/ državu. Ne mogu Hrvati imati svoju političku stranku u Njemačkoj ili Austriji. Hrvata u Australiji ima oko 300 tisuća pa ne mogu zamisliti svoju stranku. Takvi su zahtjevi apsurdni...“ 
   U priopćenju koje je Ante Paradžik supotpisao ispred Hrvatske stranke prava, žali se 1991. na „neostaljinizam u Hrvatskoj“. Radi se o otvorenom pismu glavnom ravnatelju Hrvatske radio-televizije Antunu Vrdoljaku, Tuđmanovom cenzoru. Paradžik Hrvatsku televiziju naziva „zagrebačkom Bastiljom“. Za HSP kaže Paradžik da je „druga strana u odnosu na HDZ, „koju gospoda smatraju marginalnom strankom, kao što je i Slobodanom Milošević jednako tako mislio u odnosu na opoziciju....HSP ne razlikuje FAŠIZAM OD KOMUNIZMA, jer su i jedan i drugi unesrećili hrvatski, kao i mnoge narode svijeta, ali između njih ipak postoji jedna razlika, a to je ŠTO SU FAŠISTI PROGONILI I UBIJALI NA OVIM PROSTORIMA 4 (ČETIRI) GODINE, A KOMUNISTI 44... Na kraju, g. direktore, ne očekujemo objavljivanje sadržaja ovog pisma, jer je istina protiv neistine vrlo opasna... (...) (Hrvatsko pravo, broj 1, 2, 3, 1991.) 
   Istina o ubojstvu Ante Paradžika je vrlo opasna i za današnje predstavnike vlasti i „oporbe“ i zato će vijest o obljetnici Paradžikova ubojstva 21. rujna 2008. biti cenzurirana u svim najvećim medijima u Hrvatskoj, kako na HRT tako i na RTL i NOVOJ TV, na radio Antena Zagreb ili u Jutarnjem listu i Večernjem listu, u Globusu, Nacionalu etc., osim naravno ako će o Paradžiku govoriti izdajica Anto Đapić, onda se u svrhu dezinformacija otvaraju svi mediji za lažne i režimske „pravaše“. Onda nema problema. 
Na kraju, činjenice o Paradžikovu ubojstvu: 
Za ubojstvo Ante Paradžika je odgovoran (prvi) predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. To je broj 1. Br. 2, suodgovorni za Paradžikovu likvidaciju su Josip Manolić i tadašnji hadezeov ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, zatim šef udbaške tajne službe SIS Republike Hrvatske, Josip Perković i ostala udbaška krema iz tog vremena, a vođa tadašnje „oporbe“, Ivica Račan nikada nije ti tražio istragu zbog ubojstva njegova kolege Ante Paradžika. Naprotiv, Račan je tajno šurovao s Paradžikovim ubojicama i izdajicama, kao na slici koja je tajno snimljena na Pantovčaku i objavljena tek nakon Tuđmanove smrti: 
Antu Paradžika su ubili policijski djelatnici MUP-a RH, na križanju u Sesvetama kod Zagreba, 21. rujna 1991. godine, pucanjem iz neposredne blizine automatskom puškom u Paradžika nakon što se auto u kojemu se Paradžik vozio propisno zaustavio na policijskoj kontrolnoj točci, i to je bila najmanje treća policijska kontrolna točka na kojoj je auto s Paradžikom stalo u svrhu identifikacije, tako da su ubojice i te kako znale tko sjedi u autu, a ne kako je vlada RH dala putem Hine priopćiti da se navodno radilo o zabuni jer se vjerovalo da se u autu nalaze srpski teroristi „martićevci“. Demanti lažnog vladinog priopćenja je Hina objavila tek kad se u sjedištu Hine pojavio D. Paraga s nekoliko hosovaca. Policajac koji je ubio Paradžika je zajedno s pomagačima osuđen od suda na ne baš visoku zatvorsku kaznu, ali predsjednik Tuđman ih je nakon toga abolirao i pustio na slobodu dok je sudac dobio otkaz. Žive i danas u Zagrebu, a jedan od njih je posije predavao na policijskoj akademiji u Zagrebu, a i inače ti ljudi imaju pristup u predsjednički ured kod Mesića, i oni koji su odgovorni za njegovo ubojstvo su rado viđeni gosti kod urednika „hrvatskih“ medija, i dan danas. 
   No, kakva bi se korupcija otkrila kad bi se išlo hapsiti nalogodavce atentata – to bi srušilo same stupove ove krhke i lažljive vlasti u Republici Hrvatskoj. Car bi ostao gol! Zato će se i dalje, na pritisak Europske komisije, uhićivati profesori i doktori ali ne i političari, odgovorni za Paradžikovo ubojstvo i one odgovorne osobe i državi službenici koje su odgovorni za zataškavanje Paradžikova ubojstva... 
   Ante, ubili su ta kolaboracionisti, izdajnici i krvnici ove domovine! Laka ti bila hrvatska zemlja i mi nastavljamo tamo gdje si ti stao ...       
 
 

da, i?

Jesi li ti pohađao neku školu?

psi laju,karavane prolaze.

ako spomeneš i sve ostale onda neš bit u sukobu intersa.

Bruno Bušić, 1975. :
Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu.Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kada nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i neriješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?"

dovoljno je bilo tiskovinu pratit. eh, da je ante bio jedini..di bi nam kraj bio.

geno, za mene osobno preteška, preteška tema

Ja sve ovo znam napamet....i još puno toga.Ovo je moja tema više od 20 godina.

to što uletavamo u nove asocijacije, ništa bolje od bivših , dakle u NATo i EU.. to nema veze s povijesti nam dragoj učiteljici ..

geno, čuvaj srce, čuvaj dušu, a nekad se još i dodavalo 'čuvaj glavu' (danas više, valjda, to nije tak)

... zgoĐušan blog (ono posve i sasma... "edukativan").

to je bio -još jedan - međusobni- obračun hercegovaca i bosanaca.
što mi imamo s tim? sve je to došlo iz BIH, s njima i druga zla.