prvi zapis

ZAGREB -  Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (2.) - Hrvatsko revolucionarno bratstvo
Nedavno je Hrvatski Vjesnik iz Melbourne objavio seriju clanaka o Hrvatskom Revolucionarnom Bratsvu (HRB) i Bugojanskoj grupi. Ti clanci bazirani su na izjavama Zdenka Marincica. Uistinu ja bi zelila ignorirati ovakve tipove i da istatak zivota prozivim u miru.
Kao supruga jednog od vodja Bugojanske grupe i kao osoba koja je imala dubokog udjela s grupom, osjecam se duzna iz respekta i odanosti spram tih ljudi, da jos ih jednom odbranim od neistina i kukavickih napada, koji traju vec 28 god. i nastavjaju se do danas. Poslije formiranja HRB-a u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina, elita njihovih clanova bila je poslana po jugoslavensko-srpskom rezimu daformiraju ogranke HRB-a van zemlje. Ti ogranci Bratsva sluzili su kao sretstvo za infiltriranje hrvatskih zajednica sirom svijeta da jugoslovenski rezim zadrzi kontrolu nad njima. Prvo ogranak van Jugoslavije formiran je 1961 u Australiji. Sa stalnim priljevom novih operativaca i bezgranicnim materijalnim srestvima HRB-o naraslo je u brojcano jaku i mocnu organizaciju. Bilo kakva opozicija od Hrvata bila je brzo i snazno slomljena sa stetnim propagandama o tim osobama ili sa brutalnim nasiljem. Na takav nacin, rezim je gusio skoro svaki otpor sa hrvatske strane, preuzeli su prominentne pozicije medju hrvatskim emigrantima i sa slobodnim i neometanim sirenjem propagandi, uzeli su kontrolu nad hrvatskim zajednicama sirom svijeta, a drze je i danas.
SLIKA HRB-aSliku koju je vodstvo HRB-a prikazivalo buducim i vec uclanjenim Hrvatima je, da je HRB-o pro-hrvatska organizacija, a u stvarnosti, vodstvo HRB-a imalo je tajni cilj da ponizi i slomi Hrvate sa svim mogucim sretstvima. Oni nikada nisu imali u cilju Slobodnu Hrvatsku. Dapace, tajni cilj vodstvaHRB-a bio je da sa njihovom teroristickom politikom prikazu Hrvatski narodkao teroristicku i barbarsku naciju, i tako ostvare ciljeve njihovih gospodara u komunistickoj Jugoslaviji.
Kada su vodje HRB-a vrbovale Hrvate u organizaciju, na nisanu su im bili mladi Hrvati koji su potekli iz obitelji koje je jugoslovensko-srpski rezim proganjao i zatvarao i koji su vjerovali u stvaranje neovisne Hrvatske. Moj pok. suprug Ambroz Andric, dosao je iz takve obitelji. Ljudi kao Ambroz postali su clanovi HRB-a jer su bili navedeni da vjeruju da se uclanjuju u organizaciju, koja ce im omoguciti postignuce njihovih nada i zelja, stvaranje slobodne Hrvatske. Ambroz nikada nije posumnjao da je HRB-o antihrvatska organizacija. Nesvjestan ove prijevare Ambroz i njegov brat Adolf, postali su clanovi australskog ogranka HRB-a 1963. Te iste godine, vojnicka jedinica HRB-a poznata pod imenom TOLIC-OBLAK grupa, bila je poslana u bivsu Jugoslaviju. Danas mi je jasno, zasto je i ta grupa bila neuspjesna. Clanovima HRB-a bilo je receno da HRB-o mora biti vojnicki spremno da podrzi borbu za neovisnost kada dodje pravo vrijeme. Prema tome clanovi su bili obavezni sudjelovati u vojnickim vjezbama. Vjezbe su se odrzavale u usamljenim mjestima australskih suma na dva nacina- u malim grupama kroz godinu, i jednom godisnje odrzavale su se velike vjezbe sa svim clanovima HRB-a. Vodstvo HRB-a kasnije je formiralo jos jednu vojnicku jedinicu sastavljenuod clanova australskih i evropskih ogranaka Bratsva. Ta jedinica postat cepoznata pod imenom BUGOJANSKA GRUPA. Ambrozu i drugima receno je da suizabrani u tu jedinicu jer su pokazali da imaju najbolje sposobnosti.
U stvarnosti, tajni cilj formiranja ove jedinice bio je da odvedu ove ljude usmrt i da prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Nadalje cilj im je bio da jugoslovensko-srpskom rezimu u Jugoslaviji daju opravdani izgovor damogu brutalno i nemilosrdno tlaciti Hrvatski narod. Godine 1964 ja sam saznala da je moj pok. muz Ambroz clan HRB-a. Moja prva reakcija bila je strah i briga za njega i dobrobit nase djece i mene. Poslije dugackog razgovora s njime, njegove tople i brizne rjeci zauvjek su se urezale u moju dusu. “Kakav bi ja bio covjek, da zivim u izobilju i ugodnostima ovdje u Australiji, dok moji roditelji, braca, sestre i milioni drugih dobrih Hrvata kao oni, pate ispod jugo-srpske cizme“. Ove njegove rjeci dale su mi snagu da odbacim moj strah, odlucila sam podrzati njega i HRB-o. Kasnije sam polozila i zakletvu i postala sam odani clan HRB-a. Ostala sam odani clan Bratsva dugo vremena poslije ubistva moga muza i drugih sudionika Bugojanske grupe. Dok smo zivili u Australiji godine 1968., vodje HRB-a odrzale su sastanak u nasoj kuci. Rekli su Ambrozu i drugima izabranima za grupu, da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je Hrvatski narod spreman za ustanak u tadasnjoj Jugoslaviji. Ovo je bio jedan od brojnih sastanaka na kojem sam prisustvovala. Na ovome sastanku, vodje HRB-a izlozile su njihov plan, na koji nacin ce srusiti Jugoslaviju i stvoriti suverenu nezavisnu Hrvatsku drzavu. Po njihovom planu Bugojanska grupa bila je zaduzena da prva napadne Jugoslaviju. Vodstvo HRB-a skupa sa ostalima clanovima iz australskih i evropskih ogranaka HRB-a, trebalo je pridruziti se Bugojancima u oruzanim borbama. Medjutim, Ambroz i ostali iz Bugojanske grupe, nisu znali da Hrvatski narod nije spreman za ustanak i da vodstvo HRB-a nema namjeru pridruziti im se, niti ih podrzati na bilo koji nacin.
U EUROPI
Mi smo bili smjesteni u Evropi 1972. kada je vodstvo HRB-a naredilo Bugojanskoj grupi da udju u tadasnju Jugoslaviju i zapocnu oruzane sukobe. U to vrijeme politicka previranja I masovni studenski protesti sirom Hrvatske, protumaceni su po Ambrpzu i ostalima sudionicima Bugojanske grupe kao potvrda da su vodje HRB-a bili u pravu i da je Hrvatski narod u tadasnjoj Jugoslaviji bio spreman za revoluciju. Trojica Vodja HRB-a koji su trebali voditi Bugojansku grupu u borbu, desertirali su u zadnjoj minuti. Dvojica od njih dosla su me posjetiti gdje smo se ja i moja djeca krili u Njemackoj. Bila sam iznenadjena kada sam ih vidila posto sam znala da je Bugojanska grupa vec trebala preci jugoslovensko-austrisku granicu. Jedan od njih mi je rekao da se razbolio i da se vratio sa granice. Drugi mi je rekao da se vratio jer se osjetio star za takve akcije. Takodjer su mi rekli da treci vodja nije dosao na jugoslovesnko-austrisku granicu i da su sudionici grupe putem glasovanja izabrali vodje grupe, Ambroza Andrica, Pavu Vegara i Adolfa Andrica. Suprotno od propagandi o njima, sudionici Bugojanske grupe bili su odlicno istrenirani i naoruzani. Oni su usli u tadasnju Jugoslaviju s uvjerenjem da ce stvaranje hrvatske drzave biti brzo i da ce Hrvatski narod te godine proslaviti Bozic u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj. Medjutim, oni neznajuci marsirali su prema smrtnoj kazni, na koje ih je vodstvo HRB-a osudilo. Plan razradjen po vodstvu HRB-a mnogo godina unazad, da sa prijevarom odvedu Bugojansku grupu u smrt, izvrsen je beskupolozno na lagan nacin. Hrvatski narod bio je izlozen progonima sirom svijeta, a najteze proganjanje i tlacenje Hrvata dogodilo se u tadasnjoj Jugoslaviji.
IZDAJA NIJE ZAVRSENA
Izdaja Bugojanske grupe nije bila zavrsena. Nastavit ce se u iduce tridecenije i nastavlja se i danas. Skoro odmah nakon ulaska grupe u bivsuJugoslaviju, neistine i propagande pocele su se siriti o Bugojancima,ukljucijuci I propagandu da su oni bili ruski spijuni, udbini spijuni i dasu bili srbi. Vodstvo HRB-a nije branilo Bugojansku grupu od ovakvih napada i propagandi. Kada sam ja pocela braniti Ambroza i ostale sudionike Bugojanske grupe, ja sam bila napadnuta verbalno, fizicki i postala sam predment propagandi i prica. I ja isto nisam dobila nikakave potpore od vodstva HRB-a. Oni Hrvati koji su branili Bugojance ili mene bili su napadnuti a neki i ranjeni iz pistolja. U tim groznim danima moga zivota ja sam svatila da smo izdani i rjesila sam razotkriti pravo lice vodstva HRB-a, i sto su uradili. Htjela sam da vodstvo HRB-a bude kaznjeno za izgubljene zivote Bugojanaca, za unistenje zivote moje djece, mene i za mnoge druge zivote. Takodjer sam htjela postici da drugi nevini Hrvati ne budu iskorisceni, izdani i onda ubijeni kao sto je se dogodilo sa Bugojanskom grupom.
U CHICAGU










Hrvatske-novine.com






Tekstova: (2) Svi tekstovi...





Kategorija: Bugojanska skupina  -  - Novija Hrvatska povijest nije nam poznata....  Bugojanska skupina - tekstovi gdje Andrić ZAGREB -  Ružica Andrić: Istina o Bugojanskoj grupi (2.) - Hrvatsko revolucionarno bratstvoNedavno je Hrvatski Vjesnik iz Melbourne objavio seriju clanaka o Hrvatskom Revolucionarnom Bratsvu (HRB) i Bugojanskoj grupi. Ti clanci bazirani su na izjavama Zdenka Marincica. Uistinu ja bi zelila ignorirati ovakve tipove i da istatak zivota prozivim u miru. Kao supruga jednog od vodja Bugojanske grupe i kao osoba koja je imala dubokog udjela s grupom, osjecam se duzna iz respekta i odanosti spram tih ljudi, da jos ih jednom odbranim od neistina i kukavickih napada, koji traju vec 28 god. i nastavjaju se do danas. Poslije formiranja HRB-a u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina, elita njihovih clanova bila je poslana po jugoslavensko-srpskom rezimu daformiraju ogranke HRB-a van zemlje. Ti ogranci Bratsva sluzili su kao sretstvo za infiltriranje hrvatskih zajednica sirom svijeta da jugoslovenski rezim zadrzi kontrolu nad njima. Prvo ogranak van Jugoslavije formiran je 1961 u Australiji. Sa stalnim priljevom novih operativaca i bezgranicnim materijalnim srestvima HRB-o naraslo je u brojcano jaku i mocnu organizaciju. Bilo kakva opozicija od Hrvata bila je brzo i snazno slomljena sa stetnim propagandama o tim osobama ili sa brutalnim nasiljem. Na takav nacin, rezim je gusio skoro svaki otpor sa hrvatske strane, preuzeli su prominentne pozicije medju hrvatskim emigrantima i sa slobodnim i neometanim sirenjem propagandi, uzeli su kontrolu nad hrvatskim zajednicama sirom svijeta, a drze je i danas.SLIKA HRB-aSliku koju je vodstvo HRB-a prikazivalo buducim i vec uclanjenim Hrvatima je, da je HRB-o pro-hrvatska organizacija, a u stvarnosti, vodstvo HRB-a imalo je tajni cilj da ponizi i slomi Hrvate sa svim mogucim sretstvima. Oni nikada nisu imali u cilju Slobodnu Hrvatsku. Dapace, tajni cilj vodstvaHRB-a bio je da sa njihovom teroristickom politikom prikazu Hrvatski narodkao teroristicku i barbarsku naciju, i tako ostvare ciljeve njihovih gospodara u komunistickoj Jugoslaviji. Kada su vodje HRB-a vrbovale Hrvate u organizaciju, na nisanu su im bili mladi Hrvati koji su potekli iz obitelji koje je jugoslovensko-srpski rezim proganjao i zatvarao i koji su vjerovali u stvaranje neovisne Hrvatske. Moj pok. suprug Ambroz Andric, dosao je iz takve obitelji. Ljudi kao Ambroz postali su clanovi HRB-a jer su bili navedeni da vjeruju da se uclanjuju u organizaciju, koja ce im omoguciti postignuce njihovih nada i zelja, stvaranje slobodne Hrvatske. Ambroz nikada nije posumnjao da je HRB-o antihrvatska organizacija. Nesvjestan ove prijevare Ambroz i njegov brat Adolf, postali su clanovi australskog ogranka HRB-a 1963. Te iste godine, vojnicka jedinica HRB-a poznata pod imenom TOLIC-OBLAK grupa, bila je poslana u bivsu Jugoslaviju. Danas mi je jasno, zasto je i ta grupa bila neuspjesna. Clanovima HRB-a bilo je receno da HRB-o mora biti vojnicki spremno da podrzi borbu za neovisnost kada dodje pravo vrijeme. Prema tome clanovi su bili obavezni sudjelovati u vojnickim vjezbama. Vjezbe su se odrzavale u usamljenim mjestima australskih suma na dva nacina- u malim grupama kroz godinu, i jednom godisnje odrzavale su se velike vjezbe sa svim clanovima HRB-a. Vodstvo HRB-a kasnije je formiralo jos jednu vojnicku jedinicu sastavljenuod clanova australskih i evropskih ogranaka Bratsva. Ta jedinica postat cepoznata pod imenom BUGOJANSKA GRUPA. Ambrozu i drugima receno je da suizabrani u tu jedinicu jer su pokazali da imaju najbolje sposobnosti. U stvarnosti, tajni cilj formiranja ove jedinice bio je da odvedu ove ljude usmrt i da prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Nadalje cilj im je bio da jugoslovensko-srpskom rezimu u Jugoslaviji daju opravdani izgovor damogu brutalno i nemilosrdno tlaciti Hrvatski narod. Godine 1964 ja sam saznala da je moj pok. muz Ambroz clan HRB-a. Moja prva reakcija bila je strah i briga za njega i dobrobit nase djece i mene. Poslije dugackog razgovora s njime, njegove tople i brizne rjeci zauvjek su se urezale u moju dusu. “Kakav bi ja bio covjek, da zivim u izobilju i ugodnostima ovdje u Australiji, dok moji roditelji, braca, sestre i milioni drugih dobrih Hrvata kao oni, pate ispod jugo-srpske cizme“. Ove njegove rjeci dale su mi snagu da odbacim moj strah, odlucila sam podrzati njega i HRB-o. Kasnije sam polozila i zakletvu i postala sam odani clan HRB-a. Ostala sam odani clan Bratsva dugo vremena poslije ubistva moga muza i drugih sudionika Bugojanske grupe. Dok smo zivili u Australiji godine 1968., vodje HRB-a odrzale su sastanak u nasoj kuci. Rekli su Ambrozu i drugima izabranima za grupu, da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je Hrvatski narod spreman za ustanak u tadasnjoj Jugoslaviji. Ovo je bio jedan od brojnih sastanaka na kojem sam prisustvovala. Na ovome sastanku, vodje HRB-a izlozile su njihov plan, na koji nacin ce srusiti Jugoslaviju i stvoriti suverenu nezavisnu Hrvatsku drzavu. Po njihovom planu Bugojanska grupa bila je zaduzena da prva napadne Jugoslaviju. Vodstvo HRB-a skupa sa ostalima clanovima iz australskih i evropskih ogranaka HRB-a, trebalo je pridruziti se Bugojancima u oruzanim borbama. Medjutim, Ambroz i ostali iz Bugojanske grupe, nisu znali da Hrvatski narod nije spreman za ustanak i da vodstvo HRB-a nema namjeru pridruziti im se, niti ih podrzati na bilo koji nacin.U EVROPIMi smo bili smjesteni u Evropi 1972. kada je vodstvo HRB-a naredilo Bugojanskoj grupi da udju u tadasnju Jugoslaviju i zapocnu oruzane sukobe. U to vrijeme politicka previranja I masovni studenski protesti sirom Hrvatske, protumaceni su po Ambrpzu i ostalima sudionicima Bugojanske grupe kao potvrda da su vodje HRB-a bili u pravu i da je Hrvatski narod u tadasnjoj Jugoslaviji bio spreman za revoluciju. Trojica Vodja HRB-a koji su trebali voditi Bugojansku grupu u borbu, desertirali su u zadnjoj minuti. Dvojica od njih dosla su me posjetiti gdje smo se ja i moja djeca krili u Njemackoj. Bila sam iznenadjena kada sam ih vidila posto sam znala da je Bugojanska grupa vec trebala preci jugoslovensko-austrisku granicu. Jedan od njih mi je rekao da se razbolio i da se vratio sa granice. Drugi mi je rekao da se vratio jer se osjetio star za takve akcije. Takodjer su mi rekli da treci vodja nije dosao na jugoslovesnko-austrisku granicu i da su sudionici grupe putem glasovanja izabrali vodje grupe, Ambroza Andrica, Pavu Vegara i Adolfa Andrica. Suprotno od propagandi o njima, sudionici Bugojanske grupe bili su odlicno istrenirani i naoruzani. Oni su usli u tadasnju Jugoslaviju s uvjerenjem da ce stvaranje hrvatske drzave biti brzo i da ce Hrvatski narod te godine proslaviti Bozic u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj. Medjutim, oni neznajuci marsirali su prema smrtnoj kazni, na koje ih je vodstvo HRB-a osudilo. Plan razradjen po vodstvu HRB-a mnogo godina unazad, da sa prijevarom odvedu Bugojansku grupu u smrt, izvrsen je beskupolozno na lagan nacin. Hrvatski narod bio je izlozen progonima sirom svijeta, a najteze proganjanje i tlacenje Hrvata dogodilo se u tadasnjoj Jugoslaviji.IZDAJA NIJE ZAVRSENAIzdaja Bugojanske grupe nije bila zavrsena. Nastavit ce se u iduce tridecenije i nastavlja se i danas. Skoro odmah nakon ulaska grupe u bivsuJugoslaviju, neistine i propagande pocele su se siriti o Bugojancima,ukljucijuci I propagandu da su oni bili ruski spijuni, udbini spijuni i dasu bili srbi. Vodstvo HRB-a nije branilo Bugojansku grupu od ovakvih napada i propagandi. Kada sam ja pocela braniti Ambroza i ostale sudionike Bugojanske grupe, ja sam bila napadnuta verbalno, fizicki i postala sam predment propagandi i prica. I ja isto nisam dobila nikakave potpore od vodstva HRB-a. Oni Hrvati koji su branili Bugojance ili mene bili su napadnuti a neki i ranjeni iz pistolja. U tim groznim danima moga zivota ja sam svatila da smo izdani i rjesila sam razotkriti pravo lice vodstva HRB-a, i sto su uradili. Htjela sam da vodstvo HRB-a bude kaznjeno za izgubljene zivote Bugojanaca, za unistenje zivote moje djece, mene i za mnoge druge zivote. Takodjer sam htjela postici da drugi nevini Hrvati ne budu iskorisceni, izdani i onda ubijeni kao sto je se dogodilo sa Bugojanskom grupom.U CHICAGUDok sam zivila u Chicagu (USA) zatrazila sam od Australskog konzula da obavjesti Australsku Federalnu Policiju (AFP) da sam spremna otkriti im detalje o kriminalnim i teroristickim aktivnostima HRB-a. Sa mojom djecom sam se vratila u Australiju uz pomoc AFP da budem na sudu krunski svjedokprotiv vodja HRB-a. Taj sudski process ostao je poznat pod imenom “Bega Case” Na racun jacine i vjerodostonosti moga svjedocenja i evidencije jedanod kljucnih vodja HRB-a osudjen je na izdrzavanje zatvorske kazne. Do danas, mnogi nastavljaju siriti neistine i lazi o Bugojanskoj grupi imeni, da tako postignu osobne dobitke i za vlastito promociranje. U nedavnoobjavljenim clancima u Hrvatskom Vjesniku iz Melbourne izjavljeno je, da jeZdenko Marincic zadnji prezivjeli sudionik Bugojanske grupe. To nije istina, i to je smisljena laz. Zdenko Marincic nikada nije bio sudionik Bugojanske grupe. Druge objavljene neistinite izjave u istim novinama, da su sudionici Bugojanske grupe otisli u tadasnju Jugoslaviju iz nekoga prkosa i da su sami krivi za njihovu smrt, izmisljene su lazi. Ove nove propagande i dalje vrijedjaju i prljaju sjecanja na divne mlade ljude, Bugojanske grupe.
 
TRAGEDIJA BUGOJANSKE GRUPE
 
Tragedija Bugojanske grupe je, sto su ti mladi ljudi bili iskorisceni uzivotu i nastavljaju ih iskoriscavati i mrtve. Moja osobna tragedija je, sto sam izgubila muza koji me je volio i obozavao, zivotnog saputnika iprijatelja. Moja i Ambrozova djeca izgubila su oca, prijatelja i priliku dauzivaju one ugodnosti koje se mogu samo iskusiti izmedju oca i djeteta. Skoro je 30 godina od te strasne planirane izdaje, koja je dovela do pokolja Bugojanaca u cvijetu njihove mladosti. Do danasnjega dana, vodstvo HRB-a nije se pokajalo i dalje odbija da se isprica za njihove kukavicke, grozne i neljucke zlocine. Vodje HRB-a i dalje nastavljaju iskoriscavati Bugojansku grupu da postignu njihove osobne ciljeve.Ruzica AndricSydney 23.10.2000
 
 
DODATAK:
Devedesetih godina u kuci poznatoga i prominentnog Hrvata vodje Australskih Hrvata, pronadjeni su tajni dokumenti HRB-a. U tim dokumentima pronasla sam da je HRB-o utemeljeno u bivsoj Jugoslaviji. Ti dokumenti nadopunili su moje znanje o HRB-u i evidenciju koju sam imala.
 
IZJAVE MIJATOVICA I MANULICA
 
Ja zelim skrenuti pozornost na par cinjenica. Andjelko Mijatovic (bivsisavjetnik Franje Tudjmana) sredinom devedesetih izjavio je, da je Bugojansku grupu udba prevarila, a zadnjih tjedana i Josip Manulic daje izjave da je HRB-o bilo povezano s udbom. Akcija Bugojanske grupe razradjena je u operativnom odjelu HRB-a, pod tajnim kodom “Planinska Lisica”. Poslije unistenja Bugojanske grupe, jugoslovenski pisac Djordje Licina napisao je knjigu o Bugojancima i nazvao je “Tragom plave lisice” Kasnije je napisao jos jednu knjigu “Dvadeseti covjek” Dvadeseti covjek je postojao, on je imao puno udjela u fabriciranju dokaza, s kojima su optuzili Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati Beogradski rezervuar vode. Sedam godina kasnije, isti scenario ponovio se u Sydney-u. Godine 1979 sestorica nevinih Hrvata optuzeni su i osudjeni na dugogodisnju robiju, jer da su planirali otrovati Sydneyski rezervuar vode. Svega cemu sam bila svjedok I kada sam procitala tajne dokumente HRB-a, dosla sam do zakljucka da je mnogim Hrvatima kao Bugojanskoj grupi, meni, Senicu, Stjepanu Sevi I mnogima drugim Hrvatima, sudbina bila odlucena jos dok smo zivili u bivsoj Jugoslaviji.
 
MOTO HRB-a.
 
Ja tek danas razumijem moto HRB-a, “Mi nismo postizni, ali smo dostizni” U istinu oni su polako dostizali i unistavali grupu po grupu Hrvata, hrvatske individualce jednoga po jednoga i tako ce nastaviti ukoliko njihova djela i metode rada ne izadju na svijetlo dana. Sa vodstvom HRB-a i njihovim suradnicima, ne moze se voditi dijalog. Oni sada imaju samo jedan cilj: nesmije se doci do istine i prim tom ne prezaju pociniti opet najgroznije zlocine.
 
 
POVJEST BUGOJANSKE GRUPE
U nedilju 25 lipnja odrzana je Spomen Akademija Bugojanske grupe 2004. u prostorijama Hrvatskog drustva Sydney u Punchbowlu. Da je vladala velika zainteresiranost za ovaj povjesni dogadjaj najbolje svjedoci broj osoba koji se nalazio toga popodnevna u dvorani. Osobito sto je bilo naglaseno da ce se cuti izjave pojedinih Bugojanaca na video vrpci.
IZLAGANJE RUZICE ANDRIC
Stovani skupe, dragi prijatelji Bugojanaca, stovani pocasni gosti. Najprije dozvolite mi da vam svima zazelim dobrodoslicu na Spomen Akademiju Bugojanske grupe 2004. Prije 32 godine Bugojaska grupa sa dobrim i plemenitim namjerama pokusalu su dignuti hrvatski narod na ustanak. Oni su vjerovali da nisu bili sami. Oni su vjerovali svojim vodjama. Oni su vjerovali da ce sve ici po planu njihovih vodja. To je sto su Bugojanci i ja vjerovali, ali stvarnost je bila drugacija. Bugojanci kao i ja bili su clanovi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Mi svi smo se uclanili u Bratstvo jer smo bili navedeni da vjerujemo da je Bratstvo hrvatska organizacija, i da ce ta organizacija uspjeti stvoriti i neovisnu drzavu Hrvatsku. Kada su vodje Bratsva vrbovali Hrvate, na nisanu su im bili mladi ljudi koji se potekli iz obitelji koje je komunisticki razim bivse Jugoslavije proganjao i zatvarao. Iz takvih obitelji potekli su Bugojanci kao i ja sama. Clanovima HRB-a receno je da Bratstvo mora biti vojnicki spremno da podrzi hrvatsku borbu, kada dodje za to vrijeme. Prema tome clanovi Bratsva bili su obavezni sudjelovati u redovnim vojnickim vjezbama, organizirane po vodjama Bratsva. Takodje clanovi Bratstva bili su obavezni prisustvovati redovnom politickom izgradjivanju, kako su to zvale vodje Bratstva. Danas sam ja potpuno svijesna da to nije bilo politicko izgradjivanje, u stvarnosti to je bilo indoktriranje nas mladih Hrvata.
CLANOVI HRB-a
Takodjer clanovi Bratsva bili su obavezni studirati revolucije drugih naroda. Tako su Bugojanci bili indoktrirani i istrenirani vojnickom i gerilskom ratovanju. Sudbonosni tajni sastanak dogodio je godine 1968. kada su trojica vodja Bratsva doputovali u Melbourne. Jure Maric, Ivica (Ivan) Butkovic i Turk. Oni su zakazali tajni sastanak s mojim pokojnim suprugom Ambrozom Andric i ostalim clanovima koji su bili izabrani da budu u Bugojanskoj grupi. Na tom sastanku prisustvovala sam i ja, kaze Ruzica Andric. Taj sastanak odrzan je oko dva sata ujutro na adresi: 17 Fenwick St.u Clifton Hillu, gdje smo ja i moj pok. suprug zivili. Na sastanku glavnu rjec je vodio Jure Maric. “Chief” tako smo ga mi clanovi zvali, sto na hrvatskom znaci vodja. Maric nas je obavjestio da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je hrvatski narod spreman na ustanak. Na tom sastanku Maric nam je izlozio plan Vodstva Bratsva, na koji ce nacin srusiti Jugoslaviju i stvoriti slobodnu i neovisnu Drzavu Hrvatsku. Po istom planu Bugojanskoj grupi dat je zadatak da grupa prva udje u Jugoslaviju i da zapocnu sa gerilskim ratovanjem u okolici Bugojna. Maric nam je rekao da ce Bugojansku grupu predvoditi Pericic, Mudronja i on. Maric nam je takodjer rekao da ce se vodje iz australskih i evropskih ogranaka Bratsva, sa stotinama svojih clanova pridruziti Bugojancima, cim Bugojanci zapocnu sa gerilskim ratovanjem. Na tom sastanku Maric nas je informirao da je organizirano u Hrvatskoj koordiniranje ustanka i da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja. Na tom istom sastanku Maric je dao zapovjed Bugojancima da jedan po jedan odu u Evropu, da rade i zive u Evropi i cekaju na daljne zapovjedi. Meni je dao zadatak da prva odem u Evropu, da ponesem sa sobom neke dokumente Bratsva i da u Francuskoj nadjem stan i cekam na dolazak ostalih clanova Bugojanske grupe iz australskog ogranka Bratsva. Lipnja mjeseca 1969 godine ja sam otputovala u Evropu i ucinila sto mi je receno. Ostali clanovi grupe doputovali su pojedinacno u Evropu izmedju kolovoza mjeseca 1969 do kraja svibnja mjeseca 1972.
TAJNI SASTANAK
Na tom tajnom sastanku 1968. Maric nas je takodjer obavjestio da ce se nekoliko clanova vratiti u Jugoslaviju kao povratnici i da ce se oni pridruziti Bugojanskoj grupi cim Bugojanci stignu na odredjeni cilj. U ovoj grupi bio je i Marko Mijic. On se sa sobom odnio u Jugoslaviju kilu najotrovnijeg otrova, cijankali. Na racun toga otrova jugoslovenski rezim optuzio je Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati beogradski rezervuar vode. Marko Mijic ostao je u Jugoslavji ziviti komfortno. Od sviju clanova koji su se vratili u jugoslaviju kao povratnici, koliko je meni poznato uhapsena su samo dvojica: Ante Milicevic i Nikola Raspudic. Poznato mi je da je Milicevic bio mucen i ubijen. Za Raspudica znam da su mu u zatvoru zivo meso kidali s njega. On je umro pod mucenjima. Stjepan Sevo i Josip Senic takodjer su trebali biti u Bugojanskoj grupi. Medjutim Senic je pronasao da su mu vodje australskog ogranka Bratsva iz Sydney-a slagale o Gezi Pasti. Senic je postao sumnjiv da negdje nesto nije u redu. Senic i Sevo uzeli su na sebe da udju u vodstvo njemackog ogrankaBratsva i da tako rasciste sumnje. Senic je ubijen u Njemackoj tri mjeseca prije Bugojanske akcije. Pri kraju Bugojanske akcije, ubijeni su u Italiji Stjepan Sevo, njegova zena Tatjanna i njezina devetgodisnja kcer Rosemary. (Ruzica Andric je pokazala sliku na kojoj se nalazi umoreni Sevo)
LIPNJA MJESECA 1972.
Pocetkom lipnja mjeseca 1972 godine, u roku od pet dana, Bugojanci su u malim grupama prebaceni u kamp, pripremljen za njih blizu austrisko-jugoslovenske granice. Oruzje za Bugojance bilo je takodjer prebaceno u kamp. Bugojanci su ostali tjedan dana u kampu, gdje su im date zadnje upute i zadnje vojnicke vjezbe, po vodjama iz australskog i evropskog ogranka Bratsva. Trojica vodja Bratsva koji su po planu vodstva Bratsva trebali predvoditi Bugojansku grupu u akciju, dezertirali su grupu na samoj austrisko-jugoslovenskoj granici. Frane Pericic sa izgovorom da je star za takve akcije, Marko Mudronja da je bolestan a treci vodja Jure Maric nikada nije ni dosao. Vjerujuci sljepo svojim vodjama, Bugojanci su povjerovali Pericicu i Mudronji. Pericic im je zapovjedio da izaberu vodje grupe. Putem glasanja Bugojanci su sami izmedju se izabrali za vodje grupe, AmbrozaAndrica, Pavu Vegara i Adolfa Andric. U to vrijeme strajkovi hrvatskih studenata, politicka previranja u Hrvatskoj, bilo je za Bugojance uvjerljiv dokaz da je hrvatski narod spreman za ustanak i da je sve bilo istina sto su im njihove vodje rekle. Bugojanci su otisli u akciju, uvjereni da ce sve ici po planu vodstva Bratsva. Medjutim stvarnost je bila drukcija. Hrvatski narod nije bio spreman za ustanak, vodje Bratsva nisu imali namjeru pridruziti se su Bugojancima. Bugojanci su ostali sami, njih 19 protiv 30 tisuca vojnika. Puna dva mjeseca Bugojanci su se lavovski borili, jedan po jedan bio je ubijen ili uhvacen.
BUGOJANSKA GRUPA ZAVEDENA U ZAMKU
Vodjama Bratsva pomogli su neki mocni ljudi da zavedu i uvedu Bugojansku grupu u zamku. Mnogo godina prije Bugojanske akcije, Jure Maric predstavio je te ljude nekolici Bugojanaca i meni. Oni su nam predstavljeni kao anti-komunisti, kao prijatelji Hrvata koji pomazu Hrvatski narod u njihovoj borbi za drzavnu samostalnost. I u to vrijeme sve sto su ti mocnici cinili, izgledalo je da stvarno pomazu Hrvatima. Oni su obecali, da ce Hrvatima stici pomoc iz stranih zemalja cim zapocne ustanak Hrvatskog naroda. Medjutim vrijeme je pokazalo, da su ti mocni ljudi bili anti-hrvati, i da nisu bili ono sto je nama receno. Jedan od vodja Bratsva, i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. Ja ponavljam, kaze Ruzica Andric, jedan od vodja Bratsva i neki od tih mocnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije. O njihovom boravku u Jugoslaviji u to vrijeme, potvrdjeno je u jugoslovenskom filmu “Brisani prostor” U tom filmu su spomenuti ti mocni ljudi, u tom filmuprikazan je vodja Bratsva u drustvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan clan Bugojanske grupe bio uhvacen. Sto su internacionalne snage kojima je sluzilo vodstvo Bratsva htjele postici sa Bugojanskom akcijom. Njihov cilj je bio, da sa Bugojanskom akcijom prouzrokuju proganjanje Hrvata sirom svijeta. Taj njihov cilj bio je ostvaren. Hrvati su bili proganjani sirom svijeta a najgore i najbrutalnije proganjanje dogodilo se u Jugoslaviji. Nadalje njihov cilj bio je poniziti Hrvate, slomiti im duh slobode i ubiti u njima nadu i vjeru u Hrvatsku Drzavu. Medjutim dogodilo se obratno. Bugojanska grupa boreci se dva mjeseca protiv 30 tisuca jugoslovenskih vojnika, razbila je mit o moci jugoslovenske vojske i stabilnosti Jugoslavije. Hrabri Bugojanci uzdrmali su temelje Jugoslavije do te mjere da se vise nikada nisu stabilizirale, i 19 godina poslije likvidacije Bugojanske grupe Jugoslavija se raspala i Republika Hrvatska bila je stvorena. Sirom svijeta i u Republici Hrvatskoj, rasireno je uvjerenje da je Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo bilo formirano u Australiji 1960 godine, i da je to bila hrvatska organizacija. Medjutim to je daleko od istine. Tajno arhivi Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva koji su dosli u moje ruke, kaze Ruzica Andric, otkrili su da je Bratsvo bilo formirano u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina prosloga vjeka.
PRVI OGRANAK HRB-a
Broj ljudi iz tog Bratsva, kao emigranti, emigrirali su u Australiju u drugoj polovici pedesetih godina prosloga vjeka. Oni su forirali prvi ogranak HRB van Jugoslavije, ovdje u Sydney-u 1960 godine. Kratko iz toga ogranci Bratsva bili su formirani u svim zemljama gdje su postojale zajednice hrvatskih eigranata i hrvatskih iseljenika. Prema javnom priopcenju Glavnog stana HRB-a 1996 godine, Bugojanska akcija biila je razradjena pod tajnim kodom “P. L.” po postrojbi koja je nosila ime “Planinska Lisica”. Drzeci na umu ime Planinska Lisica, onda je jasno zasto je jugoslovenski pisac dao ime njegovoj knjizi “Tragom plave lisice” sto je je napisao o Bugojanskoj grupi. Na racun svega sto sam procitala u Tajnim arhivima Bratsva, kaze Ruzica Andric, ja cvrsto vjerujem da je postrojba “Planinska Lisica” operativni dio i Glavni stan Bratsva, bili smjesteni negdje u Bosni. Za umorstvo Bugojanske grupe, za masovna ubistva, proganjanja, ucjenjivanja i teroriziranja obicnih hrvatskig ljudi, zena, djece i staraca, nisu krivi svi “jugosloveni” niti svi jugoslovenski komunsti. Jedini krivci su izabrana elita takozvanih jugoslovenskih komunsita i njihovih agenata, koji su bili specijalno izabrani i istrenirani za ove zlocine. Svi su oni bili sluge i placenici podzemnih internacionalnih sila.
LIKVIDACIJA
Od likvidacije Bugojanske grupe do danas, hrvatski izdajnici sto su Sluzili beogradskoj politici i svi oni drugi sto su za novac prodali svoju naciju, svoje ljudsko postovanje i dostojanstvo, sa izdajnickom rabotom za razne znane i neznane “Sluzbe” po citavom svijetu rasirili su i jos uvjek sire bezbrojne i cesto brutalne lazi o Bugojancima i meni, kaze Ruzica Andric. Od svih tih laznih propagandi mene najvise uznemirava laz, da su Bugojanci otisli u akciju znajuci da ce biti ubijeni i da su sami krivi za svoju smrt. Sa ovim lazima vodje Bratsva i svi drugi hrvatski izdajnici, pokusavaju uvjeriti hrvatsku javnost da su Bugojanci bili idioti, koji su otisli poginuti besciljno. Bugojanci su bili svjesni da idu u rat. Oni su ocekivali da neki od njih nece preziviti, ali nikada, nikada niti sumljali niti ocekivali da ce svi biti poubijani.
SUDBINA CETVPRICE CLANOVA HRB-a
Cetvorica clanova Bugojanske grupe bili su uhvaceni i sudjeni u Sarajevu. Mnogo puta, javno je receno da su jugoslovenske vlasti snimili sudjenje Bugojancima, ali da nitko nema taj film. To nije istina. Kopija toga filma data je vodjama Bratsva. Za par minuta vidit ce te dio toga filma. Iz mog zivotnog uskustva ja znam da ce vodje Bratsva i drugi hrvatski Izdajnici ubacivati sumnju u Vas sa pitanjem odakle Ruzici Andric taj flm. Zbog toga, ja osjecam, da je potrebno da Vam dam razjasnjenje. Ja nemogu imenovati osobu koja mi je dala ovaj film, ali sto Vam ogu za sigurno reci jest, dio filma koji ce te danas vidjeti i sve sto je u filmu presnimljeno je iz filma sto ga posjeduje vodstvo Bratsva. Prije nego vidite film ja vam zelimskrenuti pozornost na neke iskaze sto su ih Bugojanci dali na sudu. Ako budete pazljivo slusali, cuti ce te da Mirko Vlasnovic u njegovim iskazima kaze: O odlasku u Evropu mi je receno pocetkom ove godine u kuci moga brata. Marko Mudronja i Frane Pericic rekao je, da sam odredjen da idem u Evropu. Ja sa mu rekao da imam porodicu da nemogu. Ja sam odredjen da idem u Evropu izmedju 20-25, ja nisam otisao toga datuma. Frane Pericic je dosao u moju kucu i rekao, zasto nisam otiso. Ja sam mu rekao vidit cu, no Pericic je rekao da cu biti skracen za glavu ako nekrenem, i upozorio me ako imam sto sa zenom kucu ili nesto na svom imenu da napravim punomoc. Sa ovim rjecima Mirko Vlasnovic je potvrdio sto ja godinama govorim o Pericicu i Mudronji. Vejsil Keskic rekao je na sudu: Bratsvo je moralo da pripremi narod u zemlji, ubacivati svoje clanove u zemlju i dizati revoluciju. Nastavljajuciiskaze sudu Keskic je rekkao: Receno je da ce se Jugoslavija raspasti za 2-4 mjeseca i da ce biti uspostavljena Nezavsna Drzava Hrvatska. I Keskic je potvrdio moje rjeci. Ja sam javno izjavljivala: Bugojanci su otisli u akciju uvjereni po vodstvu Bratstva da ce Bugojanska akcija biti uspjesna i da ce te 1972. godine biti stvorena slobodna i suverena Hrvatska drzava. Ako budete pazljivo slusali, cuti cete da je Djuro Horvat u njegovom zavrsnom iskazu sudu rekao: Stidim se hrvatske politicke emigracije, svih njezinih poznatih i nepoznatih vodja koji su vodili. Vrlo mi je zao sto sam sudjelovao u akciji, posto nisam imao svojega ja. Ja sam bio pruzje u tudjim rukama koji su isli za svojim ciljem i koji su za to dobili i bili placeni iod toga zivili, da pridobiju mladu generaciju u svoje redove i za svoju svrhu. I Djuro Horvat potvrdio je moje rjeci o takozvanim vodjama hrvatske emigracije. Ostala trojica Bugojanca kojima je sudjeno u Sarajevu zazalili su sto su sudjelovali u akciji. Djuro Horvat, Vejsil Keskic i Mirko Vlasnovic, osudjeni su na smrt. Strjeljani su u Sarajevu 10 travnja 1973 godine. Dvadesetogodisnji Ludvik Pavlovic, osudjen je na 20 godina zatvora. On je izdrzao skoro punu zatvorsku kaznu. Par mjeseci poslije sto je izasao na slobodu, Pavlovic je ubijen. Propagandna masima uvjerila je mase da je Pavlovic poginuo u okrsajima sa jugoslovenskom vojskom. Sa ubojstvom Pavlovica, vodstvo Bratsva rjesili su se vrlo vaznog svijedoka, njihovih politicko motiviranih zlocina koje su pocinili ne u vrijeme rata, vec u vrijeme mira.
CILJ BUGOJANACA
Bugojanska grupa bila je formirana po clanovima australskog i evropskog ogranaka Bratsva. Kada su Bugojanci stigli na zapad, oni su svi imali samo jedan cilj. Njihov cilj je bio da sa [postenim radom osiguraju sebi bolju buducnost i da novcano pomognu svoje roditelje. Oni su bili dobri brizni mladici. Njihove rodoljubne, ljudske i sve druge plemenite osjecaje,iskoristili su zli teroristi, vodstvo Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva. Prosjecna starost Bugojanaca bila je izedju 18 i 33 godine, kada su uvedeni u zamku da budu poubijani. Jedini Mirko Vlasnovic imao je 40 godina. Kazali su mi, nastavlja Ruzica Andric, da sam mogla postati nekrunjena kraljica Hrvata. I mogla sam. Meni je ponudjeno bogastvo i velika reputacija ako budem, sutila o zlocinima vodstva Bratsva i ako budem podupirala lazi sto susirene o Bugojanskoj grupi. Ja sam odbila podupirati lazi, ja sam odbila da sutim o zlocinima vodstva Bratsva. Bugojanci su bili dobri i casni ljudi, oni su istinski hrvatski patrioti i mucenici. Podhvat mladih Bugojanaca, njihova ljubav za njihovu domovinu i njihova hrabrost, vrijedno je divljenja. Bugojanci su dali svoje mlade zivote za Hrvatsku. Za grobove njihove ezna se. Vlasti Republike Hrvatske odbijaju dati podatke gdje su posmrtni ostatci Bugojanaca, gdje su njihovi grobovi.
BUGOJANCI LEZE U LJUBLJENOJ HRVATSKOJ
Bugojanci leze u njihovoj voljenoj Hrvatskoj. Nitko nemoze reci koliko ce dugo uspomene na njih zivjeti. Ovo je, kako jest! Svijet u kojem nema mjesta za dobre i plemenite ljude, svijet u kojem nema mjesta za istinske heroje, takav svijet pretvorit ce se u prah. Neka je slava hrvatskim mucenicima, Stjepanu, Tatjani, Rosemary Sevo, Anti Milicevicu, Nikoli Raspudicu, naka je slava Bugojancima i svim znanim i neznanim zrtvama Bugojanske akcije. Sa ovim rjecima zavrsila je Ruzica Andric svoje izlaganje o Bugojancima, o onim junacima u cijim redovima se i ona nalazila. Sada je se pustio film, a u dvorani nastala je grobna tisina. Na kraju filma Ruzica Andric se svima zahvalila koji su joj bili na pomoci. Nakon filma ostalo se jos dugo vremena u razgovoru, prepricavajuci utiske koji su danas ostavljeni kod svih onih koji su nazocili Spomen Akadeiji Bugojanske grupe 2004.
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Tko su bili poznate vođe Hrvata u emigraciji i za koga su radili,pročitaje ovo i sve će vam biti puno jasnije.
Uvijek smo bili,i sada smo pod komunističkom čizmom...ako mislite da danas imate državu,grdno se varate.

...stari...odi na forum...tamo ćeš naći adekvatne ljude za rasprave po ovoj i sličnim temama...ili studiraj povijest...

Ovo nije za raspravu...ovo treba samo pročitati da se zna jednom za svagda.

Pročitajte gospodo,pa će vam biti jasno zašto danas u Vladi sjede potomci četnika i provjerenih komunista,a ni jedan jedini istinski domoljub.

nedavno je King(titov tjelohranitelj)rekao na Latinici da su ih mogli zaustaviti odmah u Austriji na granici jer su strane policije slale informacije ali strogo naređenje vrha udbe je bhilo NE PETLJATI SE.Pustili su ih namjerno u sredinu Juge da bi dobili na dramaturgiji i težini djela da bi mogli bolje tlačiti prolječare...

Sve do jednog su pobili komunisti još u domovinskom ratu....prije toga su ih namamili da se vrate u hrvatsku da ih ne bi morali hvatati po svijetu.

Naravno da su ih pustili...jer su ih izdali oni koji su ih poslali....sve je to bila udbina organizacija.

i drle,još jedna sitnica koju nisi naveo,neznam da li znaš.Javni tužioc koji je tražio i izborio se za smrtne kazne bugojanskoj skupini je vrli predsjednik antifašista Hrvatske Ivan Fumić...on nas uči ljudskim pravima danas

To ime je trebalo da bi ocrnili Hrvate i da bi ih mogli žešće proganjati i ubijati po cijelom svijetu. Udba ih poslala,Udba ih dočekala.

Ja nisam drle...za Fumića znam....taj ni danas ne želi reći gdje su kosti tih momaka....niti ga tko proziva zbog toga.

Ti momci su i danas teroristi kao što su bili i '72.

sorry učinilo mi se...

Snimke sa suđenja se pojave na netu i nestanu za par sekundi.

Nisu vama Srbi neprijatelji,djeco moja draga. Srpski narod pati koliko i hrvatski.

jebala vas hrvatska, srbija, jugoslavija, tito, tuđman, partizani, ustaše. Moj savjet je da uzmete kanticu kerozina, polijete se po glavi i kresnete šibicom... u ime nepravde. ah, da.. to bi bio jebeni protest

prangijo,ovo je samo da se zna. Nepravde će uvijek biti.

Život će vam u mržnji proći,a pojma nećete imati ni koga ni zašto mrzite.

Brat od pok. Pave Vegara koji je bio u bugojanskoj skupini, Nedjeljko Vegar,je moj veliki prijatelj i suborac...i sve što ovdje piše mi je i on pričao...i on je je bio cijeli život u emigraciji i odležao preko 20 godina jer ga izdaše braća Hrvati.

Kad su ga na sudu pitali šta je po zanimanju....rekao je da je profesionalni terorista,hehehe.

bravo geno!!! očito je u čovjeku da više traži razloga za mržnju nego za ono suprotno...najgore je mržnju globalizirati.

Kada se nakon više od 30 godina vratio iz emigracije,popeo se na smokvu i plakao cijeli dan i noć...nitko ga sa smokve nije mogao skinit....a takvih sudbina je bilo puno...ljudi koji su voljeli svoju zemlju živjeli su daleko od nje i patili za njom. I danas za njih nema mjesta ovdje.

Ja mrzim samo laž i neznanje. To su moji neprijatelji.

Don Anto Jelić u svom je obraćanju, među inim, naglasio:
- Zaustavimo se na lipnju 1972. kada je 19 mladića (podrijetlom iz raznih krajeva Hrvatske op. ur.) stiglo iz inozemstva ovdje na Radušu da dadnu svoj doprinos za obnovu hrvatske države. Kako su došli, tko ih je pripremao i poslao, to nije toliko bitno. Bitno je da su oni iz domoljublja i rodoljublja dali svoje živote za uspostavljanje hrvatske države. Njihov doprinos je velik i u tome što su svojim primjerom nadahnjivali i poticali mnoge sinove diljem domovine i u svijetu, kako je potrebno boriti se svim dopuštenim sredstvima za uspostavljanje i oslobođenje Hrvatske. Taj put je vremenski dugačak, pa je ovaj pothvat Feniks skupine samo jedna od postaja u nizu «hoda u hrvatsku slobodu». To se ne smije zaboraviti. Bio je to potres ondašnje komunističke Jugoslavije...
-----------------

TKO IH JE POSLAO,TO JE JAKO BITNO don ANTO...JER JA ODMAH POMISLIM DA STE IH VI POSLALI. ŠTO SE POTRESA TIČE KOJI SE DOGODIO U JUGOSLAVIJI,ON NIJE BIO PLANIRAN.
PLANIRANO JE BILO DA SE POHVATAJU ZA DVA DANA.
A 30 000 LJUDI IH JE GANJALO 2 MJESECA.
ZATO SE DESIO POTRES U JUGOSLAVIJI I ZATO JE TITO POPIZDIO. JER JE 30 000 LJUDI HVATALO 19 MOMAKA O KOJIMA SE SVE UNAPRIJED ZNALO...I TKO SU I GDJE SU.

Nadam se da je ovo bar netko pročitao,i da je shvatio. I zato,kad čujete da i dalje lažu o njima....branite ih....jer oni se braniti ne mogu.

Nećete čuti Mesića da kaže...."neka je slava svim Hrvatima koji za hrvatsku život položiše".
A nećete to čuti ni od gospođe Vlaisavljević.
A bogami ni od Sanadera.

1. ne slažem se sa (napisom)izjavom iz konteksta -da braća hrvati cvile, robuju pod srpskom čizmom...jer, meni i mnogima hrvatima je bilo mnogo, mnogo bolje TADA, nego sada!
radilo se, imalo se, nije bilo skoro nikakva kriminala, nikakvih mafijaša i tzv. velikih hrvata. i sve je bilo mirno, tiho ,a onda su došli -oni.
2. jednako tako osporavam misao ..da se mislio, kako je hrvatski narod spreman za ustanak;
hrvatski narod nikada nije bio spreman, niti je ikada pomišljao na neki ustanak!ni da se obračuna sa hdz-om, mafijom koja vlada hrvatskom -pod kojima zapravo, tek SADA hrvatski narod cvili i stenje...