Čarobni brijeg

Anastazija je voljela pisma. Kažu da ne možemo očekivati da nam netko piše pisma ako i sami ne šaljemo. A Anastazija je htjela barem jedno posebno pismo. Željela je primiti i sačuvati dio nečije duše i taj, mada kratak, bljesak nečijih misli baš o njoj. Pisala je zato duge poruke, razglednice s mora, čestitke. Slala ih je prijateljima, poznanicima, njihovim sinovima u vojsku. Nije očekivala odgovore, ali nadala se.

Pisala je vrijedno, uporno, ali posebna pisma, samo za nju, nisu stizala.

Mislila je, čak, da joj netko možda krade poštu iz sandučića. Neka zla djeca, susjed filatelist ili poštar kojemu nije ostavila dovoljno novaca od mamine penzije, možda. Noćima, recimo, par puta mjesečno, sanjala bi kako stoji u prizemlju svog ulaza, pred sandučićem s njezinim prezimenom, iz kojeg su virila pisma, nabubrene omotnice, razglednice, odasvud, iz cijelog svijeta, samo njoj upućena, od znanih i neznanih, davnih i nedavnih. Svi su joj imali nešto za reći, poručiti, a nekoliko manjih, skromnijih, omotnica mirisalo je na ljubav. U snu je grabila poštu, trpala je u torbu, ulazila u lift s treperavim osjećajem, onim jakim očekivanjem prije nego nožem za pisma otvoriš omotnicu. U snu, pisma nikad nije otvorila.

Još više od običnih, Anastazija je voljela ljubavna pisma.

Jednom davno, još u srednjoj školi, njezina je najbolja prijateljica primila nepotpisano pismo. Ljubavno. Cijela stranica od tajnog obožavatelja koji nije smogao hrabrosti potpisati se. Prijateljica je bila lijepa, a pismo joj je godilo cijelih pet minuta. A onda ga je zgužvanog predala Anastaziji: "Evo, spremi si ga. Ti voliš pisma." Anastazija ga je pažljivo izravnala i prepisala u svoju bilježnicu. Istina, pismo nije bilo posebno lijepo napisano, niti je izražavalo duboke misli, ali Anastazija je čitala riječi nepoznatog pisca i u njima njegovu iskrenu zadivljenost i zametke prave ljubavi. One koja nikada neće razviti krila, jer je pisac izgubio odvažnost. A prijateljica ionako nije marila.

Kad se zaposlila u knjigovodstvenom uredu, naučila je služiti se novom tehnologijom. Nabavila je kompjuter i završila tečaj s odličnim ocjenama. Pisala je uredske izvještaje, poslovna pisma, redovno svima slala okružne obavijesti, uz malu osobnu rečenicu svakom od kolega. Nisu joj odgovarali: "zar nije znala da su primili poruke kad se nisu vraćale neisporučene?" I dalje je sanjala o prepunom poštanskom sandučiću, a u stvarnosti je primala i brisala samo mnogo reklamnih poruka.

Čekala je još uvijek ono jedno, samo njezino, ljubavno pismo.

U tihim, zimskim noćima zamislila bi kako u rukama drži svjetlo plavu omotnicu, pažljivo zalijepljenu da se ne izgužvaju rubovi, kako je okreće na prednju stranu i proučava slova svog imena i adrese. Zamislila je nejasnu pogurenu mušku priliku, u hrpi zgužvanog papira svuda po stolu, kako piše i piše, običnom olovkom, pa križa redove i cijele stranice te ih gužva u kvrgave loptice. Umislila bi Anastazija ponekad i da vidi riječi na tim kratkotrajnim stranicama: "nedostajete", "sve", "osmijeh". Ova zadnja uvijek bi je trgnula iz sanjarenja i podsjetila da se ona sama rijetko smiješila. Vrlo rijetko. Možda jednom ili dva puta onom simpatičnom tipu iz ureda što je marljivo gurao sitne brojke crvenim i plavim nalivperom po ogromnim bilančnim papirima.


A kada je pismo konačno stiglo, Anastazija je već neko vrijeme radila u podružnici istog knjigovodstvenog ureda u drugom gradu i čekala još tih par dana do porodiljnog dopusta. Veselila se razigranom sinčiću čije je plešuće nogice već dugo osjećala u trbuhu, kao i novouređenom stančiću u potkrovlju, kojeg je nova obitelj s ljubavlju pripremila za prinovu.

Njezin je dragi suprug, kao i svakog mjeseca, obišao punicu pa mu je ona uručila opomenu knjižnice za nevraćene knjige, ponudu za članstvo u knjižnom klubu, nekoliko bankovnih izvoda i pismo što je stiglo na Anastazijino ime prije par tjedana. U vlaku, na povratku kući, suprug je otvorio plavu omotnicu ispisanu nalivperom, finim, sitnim rukopisom:

"Draga gospođice Anastazijo, neizmjerno sam zahvalan sudbini što mi je omogućila da Vas upoznam i zavolim. I znam da nemam nikakve isprike za sva ona pisma koja sam Vam napisao, bez obzira što Vam ih nikada nisam poslao, ili možda baš zbog toga, ali evo, obećajem da Vam više nikada neću pisati. Vaš odani Snoopy."

Sve do zadnje minute prije svoje stanice, dobri je suprug škaricama na švicarskom nožu marljivo sjeckao pismo na trakice, pa onda na kvadratiće od točno dva milimetra. Pismo je nestajalo u više nikad spojivim listićima, baš kao što su se gasili i suprugova ljutnja i strah. Sa stanice je odmah potrčao prema čistom, dobro osvijetljenom stanu u potkrovlju.

Anastazijino je ljubavno pismo u kanti za otpatke vagona drugog razreda otputovalo dalje prema istoku.

i (švicarski) nož je multipraktik....

tak i ja.pišem pismo,tinta mi se proli...ajoj

i pri ruci, gazda :)

da skratim dozivljaj svima koga zanima, neki lik je u voom blogu posteno izjebo jednu curu

blajvajz, malo-sam :))

da, ign, zlo nikad ne spava

da.blajvajz.brawo c.c.(neki sam put čula i za firnajz,al sam s njemačkim na Vi,kaj je to firnajz?):)

firnajz je zaštitni premaz na bazi ulja :))

Ah, da, tehnologija (izgubljenog) vremena: papir, omotnica, markica, nalivpero... :-))

da, uvijek.

s time smo odrasli, vega :)

hehe...bravo majstorice. hm, imam penpala za Anastaziju... sjećaš li se Coelhovog računovođe? mislim, od "našeg" Coelha, lokalnog. ;)

za NNNI, gazda :)

naravno, pike, citat je od tamo :)) s dopuštenjem autora :))

je, tu lekciju sam bravurozno apsolvirao.

za svaku pohvalu, gazda :)

Pravo mjesto za ljubavna pisma :-)).

je, zlica, možda će ih biti još više :)

Ima puno kanti za otpatke :-)).

kristal, skini gaće da te zaskočim.. hihi.. lak na bazi ulja je firniss, ne sadrži u sebi glas "ajz" (eisen/željezo).. ak nis fulal (uvijek se je pametno ogradit) firnajz je izraz iz garaže.. radione.. "führungseisen".. znaš kaj je to? (nešto slično kao vinklajzn) :))

kužiš ti švapski, s-ex, ali ne i barbarizme germanizama u hrvatskom :DD dobro sam napisala, a ovo tvoje je tak kak si ti napisal :))) nastavci se dodavaju kak kome paše, nema veze "ajzn, ajzl" i to

a i blajvajz, nije od -eisen, nego od bleiweiss :)))

eventualno bi mogli o šarajzlu pričat da je od -eisen :)

znam kaj je bleiweiß i schüreisen, to ni problem, al ipak me muči onaj "ajzn", unatoč barbarizmu.. :))

aj, googlaj firnajz

okej, kristal, zake si uopće razbijam mozak kad i ja imam "hoću 3,14čke", ups, hoću internet i gugl.. :)) našel sam firnajz.. je firnis.. mea culpa..

ma, fućkaš gugl i ko ga je izmislil.. sad ti nemrem skinut gaće.. :))))))))))

a kaj se nerviraš, tko veli da nosim? :DD

Ovo je jedini razlog zašto sam još ovdje.Čitanje.Verba volant,scripta manent.Bravo,Crystal!

kristal, ak bi sad rekel "znam da ne nosiš gaćice", bu blog poludel.. onda je bolje da čkomim.. :))))))))))))))

hvala, moderato :))

s-ex, moš napisat kaj hoćeš, tu ionak nitko nikome ne vjeruje :DD

..meni ponajmanje, pa mogu pisat kaj hoću.. a to mi baš slatko.. nikad se onda ne zna pišem li istinu ili se zezam? :))))))))))))

tu smo svi nevjernici i nekolicina bezvjernika :))) dobra vecer

kad se svadiš naokolo :DD

večer, maže :DD

magija je sad malo zapostavljena. bavim se svjetovnim stvarima. prijavil sam se na men's challenge. mogla bi bas i glasati za mene :)

jel ispunjavaš ti, trap, one uvjete kaj je večeras maneater napisala? :DD

sve, osim kaj ne pijem pivu. osim kad sam jaaaaaaaaaaako pijan :)))

pa daj, bumo onda glasali, a di to?

ma pajk zna sve, on je vec probal :))))

sad nek pikea lovim, a ti si tu? mislim, uloži truda :DD

...večer, postsam već komentiral, ak se ne varam...:))))

da, al sam ga morala obrisat, mileni :))

večer :D jel to romanova anastazija? ili o tintoblajki ili o pismima...ok ok idem čitat:))

dobro, evo priznajem..još imam nekoliko stotina pisama..u jednoj kutiji...tak je to kad imaš ljubav na daljinu:))

...samo sam u prolazu, moram ić brzo spat, laku noć...:)))))))

eh na brzinu? u tvojim godinama? teško:P

donna, imam i ja kutiju :DDD

noć, sagi :)

ah kutijice naše...je, nekad kad se selim ili seljakam stvari pomislim...a kaj će mi sve to' al nemrem hitit ;D

pusti, nikad ne znaš :))

Zašto su ti sve priče u temelju tužne? Moraš li tako vjerno preslikavati život? Bolno je to...daj malo ružičastog u ovu siječanjsku depru!

nea, pa prošla nije bila tužna :))