Onako, usput

  Grad koji sam oduvijek obožavala,čim sam prvi put otišla u taj grad i vidjela zgradu Fakulteta uz obalu, poželila sam tamo studirati.Taj prekrasan osjećaj koji sam imala svaki put kad sam se približavala zgradi fakulteta,ničim nikad nisam mogla zamjeniti.
  S druge strane, ljudi s kojima sam se susretala tada, pobuđivali su neko poštovanje, dostojanstvo kojim su odisali ostavljalo me bez riječi. Najzanimljivije od svega bilo je po malim kaletama slušati razgovore starih zadrana, koji su svoje male intimne razgovore vodili na talijanskom, nisu baš htjeli da svak čuje i zna o čemu su oni pričali. To me podsjećalo na moju baku i oca, kad su nešto htjeli sakriti od mene, bojeći se da se negdje ne izlanem, okrenuli bi pričati na talijanski, to me izluđivalo, ali bilo je efikasno, fakat ništa nisam kužila....
  Nedavno sam jednu rođakinju vodila na prijemni, iako izgrađen proširen i prekrasan kao i uvijek, ipak nije mi se učinio isti moj Zadar.Fizionomija ljudi se promijenila, neke crvene glavate face s benkovačkim naglaskom dominiraju ulicama, odišu svojim primitivizmom, kao i svugdje gdje dođu ljudi koji ne poštuju grad i njegovu kulturu i tradiciju, nego nameću svoju. A i onaj gradonačlnik jučer koji svojim uskogrudnim pilećim mozgom kroji i pravila svjetskog rukometnog prvenstva, nije mi se učinio ništa drugačijim. Seljačina bez kulture i mozga, nametnuta politikom došla je krojiti pravila čak i taMo gdje bi se trebao povući jer ga čitav Svijet gleda, ne odustaje, e to je poražavajuće!!!

Jel ti sad bar malo lakše? :)

meni baš i nije, TJ! sramota od gradonačelnika! džaba sva njegova skula i vrle godine, tukac ostaje - tukac!

fala Bogu nek ima i ovdje par ljudi koji nisu dio desničarskog miljea...