Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Od davnih dana do danas …. nije bilo slučajnosti. Sjećam se tvojih usana, koje su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela. Pred srcem smo stajali nagi i čekali da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su nam bile u nekoj dnevnoj polutami iz koje smo ih vadili i hranili se plodovima, što su ih te duše rađale. Iz flomastera klize neka zelena slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči i presijeca ih oštra bol. Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam. Neispričana je. Na ramena mi slijeću sjene nekih bijelih ptica i rade sa mnom ono što su se sjetile dok su slijetale. Mjesečini ću priznati da te još uvijek poričem, ali da želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.

welcome back :) lijepo te opet vidjeti :) oprosti što nisam odgovorila na sms, spavala sam do 12 :) subota je :)

"uni.." vidjeh sve :) nisam dobro.....

A da se možda digneš ranije,pa bi ti i misli bile bistrije i duša zadovoljnija,bez boli i zelenih flomastera.
Daj napravi natječaj za najdepresivniju osobu i budi uvjerena u svoju pobjedu.

"xsavi..." :))) nije sve "depresija" kako ti stručno dijagnosticiraš neke metafore..... ali uzalud je tumačiti onom tku ne razumije aluziju :))))))))

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr