borac kroz trnje

ponekad nas životne bitke slome,
ponekad se osjećaji razni u nama lome,
i onda kad trebamo nekog da nismo sami desi se baš da očajno tražimo svijetlo u tami..
tada nas svaki korak boli,
i svaka suza koja lice kvasi najmanje svijetlo ponovo i opetu mrak  gasi...
i pitam se stalno zašto je to tako,
zašto svakim jutrom ne mogu ustati lako,
zašto mi je sudbina namijenila rijeku boli,
umijesto da srce je sretno i voli...
pitam se , zašto su mi oči suzne i sjajne,
umjesto slatke, sretne i bajne,
zašto stalno moram nemire u sebi da gasim,
hoću li ikad toplinu u srcu osjetiti,
pa da se i ja uz nečije srce skrasim...
 zašto nemam kraj sebe ruke moje najdraže dvije,,
pa srce da je sretno,
od sreće da se smije,
zašto ih stalno u snovima moram dozivati a ne čuti im glas..
kad u njim samo želim naći spas...

Toliko puta sam u zivotu pitala sebe ne druge;ZASTO??? ili sam pitala Boga i andjele...neznam!!!! Ali svejedno odgovor nisam dobila:

da,nema ga:((

onaj mirni nemir, kojeg nitko ne vidi, samo ga osjećaš ti.... taj nemir će ti pokazati put do ostvarenja snova... :)

red @----)---:)))

yeeeep @@@@@@@@@@@@@@@@@@@ :)

vapali zašto ponekad ? Zar to ne želiš stalno a ne samo kad te slome boli ?
Ja sam to imao a sada za tim stalno žudim i kad sam srećan i kad sam tužan.

:-))))

ah popravni:)),sanjarčiću:))

ej, "kolačići" :)

He..:))))))),:))))))

"NEKA DUSA BUDE SIGURNA DA CE SE NEGDJE U SVEMIRU PONOVNO SASTATI SA SVOJIM PRIJATELJEM I DA CE TAKO SMIRENA I RADOSNA SAMA TRAJATI TISUCU GODINA"


Nikad al nikad ne pitaj zasto? zasto? zasto ja? zasto? ....jer svatko se to pita.......:))

Hvala bodjos:)))

svako "zašto", uvijek ima pratnju .. odgovor je "zato jer.."... dalje neka se odvija kako treba :)