borac kroz trnje

 
Ponekad mi se čini da dane nižem kao perle

…Jedan po jedan… Nastavljaju se kao niz čineći cjelinu mog svemira. I tako klizeći prolaze, ali ne nestaju već postaju dio mene same.
I bas  kad pomislim da sam ih lijepo slozila i da su stvorili divnu cjelinu, ta niska pukne i biseri se otkotrljaju na tisuću strana. Kao da stvore tisuću nekih drugih malih svemira. Naprave kaos u glavi i čini se da nikada, nikada neću izgraditi tu savršenu zamišljenu sliku koju životom zovu.
Na trenutak, to me ucini tako žalosnom, jer ja volim stvarati, ja volim lijepo,  volim cjelovito.Poželim sve nepravde svijeta ispraviti … pozelim  savrseno.A onda kada se umorim od borbe sa vjetrenjačama a oblaci se razidju i kad zrake sunca probiju sivilo jednog takvog dana, shvatim i ugledam svu ljepotu pojedinačnog bisera … i koliko divnih sjećanja nose, koliko nadanja i koliko topline ima u svakom tom malom pojedinačnom svemiru … Zvjezdama obsjani  oduzimaju dah svojom ljepotom …

I shvatim:
Ja  nemam moć da sve te zvjezdice sama slozim onako kako bi ja to htjela. Njegov raspored zvijezda je samo na prvi pogled kaotčan.I  mada je ne moze vidjeti svatko, u tome i jeste sva ljepota njegova, tu je tajna svakog pojedinačnog bisera …baš u svakom jutru  koje svane i  nadu za još ljepše novo daje....

tako je vapalipi ; ti ih nižeš , ti ih gradiš , to je samo tvoj dio svemira !

Kontesice:))dobro ti veče;))

dobro veče i tebi !

i lijepo to radiš...biser po biser:)!

Zar ti ne:))

..svaki je biser lijep..ali u nizu ljepota je neprocjeniva..:-))

sanjarčiću:)))

vapalipi..nadam se..da da:);)

Tako i treba:))

i na kraju najveći biser;))

pikiću:))

ma morao sam malo...ne;))