moj blog je samo moj

osjećam ispod svojih kapaka vrčeve.... pune prepune slane vode.... i kao da trebam još samo jednu kap da ih prelije..... iznad kapaka obrvama uporno krajevi vise prema dolje, uporno zatvaraju kapke, zatvaraju oči..... niti usnama nije lakše, stisnule su se, usukale, manje s smiju, zapravo izgledaju kao da su cijeli dan jele limun.... kiselo!...... pogledala sam se danas nekoliko puta u ogledalo i ono što me šokiralo je da imam isti pogled kao i moja mama.... zabrinut....... sada tek shvaćam sve što joj se u takvim trenutcima vrti po glavi..... osjećam i grč u želucu, svaki put kad poštar stigne osjećam ga sve više i više, svaka otvorena kuverta stvara još veći minus na računici koja niti sada nije bajna.......

na kraju dana gledam dnevnik, slušam vijesti, jebem mater lopovsku svim tim debelim masnim njuškama koje zure u mene iz televizora, koje se smiju, koje se opravdavaju..... Gospodo, nećete se vi nikada opravdati!..... jebem mater i kučkama koje se sa svojom friško izfriziranom sijedom kosom smješkaju podlo i glume brižne majke...... Dame moje, karma je kuja i sve će vam vratiti!..........

gledam na kraju dana kada stigne s posla i svog tatu, slomljen od posla sjeda za stol i jede, po prvi put u danu jede, a ja ga gledam i srce mi plače..... vraća se u boravak i sjeda na fotelju i prije nego mu hlače dodirnu tkaninu kauča on već spava..... i sutra sve ponovo.......

Prokleta recesija! Prokleta kriza! Prokleti političari lopovi koji kao Peter Pipper vode sve nas miševe u propast! Prokleta inertna masa samnom na čelu koji dozvoljavamo da nas žedne vode preko vode!! Prokleta ova država za koju je i moj otac koji sada žuljaste ruke gura u prazne džepove, svojevremeno proljevao svoju mladu Hrvatsku krv!!! Prokleta i sto puta prokleta......

još smo previše stado ovaca, da bismo bili svaka ovca - ovan pa da povedemo ljude na ulice zbog toga što je proizvođač toaletnog papira promijenio bijelu boju u žutu! na žalost, ovaj tekst sačuvaj.... i za 25 godina ga daj svom djetetu... zanimat će te odgovor, vjeruj mi...

znam, shadow, sve znam...... kapa dolje francuzima

ovo o toalet-papiru se dogodilo prije 20-tak godina - u Americi.... zato sam to i napisala - kao metaforu... a mi? ma, gdje smo tu mi?

bojažljivo se skrivamo u svojim mišjim rupama i uživamo u zvucima pjesmica koje nam sviraju netalentirani svirači

Bit će sve dobro. Nemoj biti zabrinuta i bijesna. Život je velik, dovoljno velik da svi dobri ljudi nađu svoje mjesto. I budu sretni. A to je najbolje što možemo učiniti. :-)

Procitaj "Kapital" i postani kapitalista. Barem se neces morati ljutiti zbog tudjih pogresaka. ;)))