moj blog je samo moj

drže me neke čudne emocije..... malo mi je glava zbrkana.....

cijeli dan sam u nekom čudnom raspoloženju a situacije kojima svjedočim uopće ne pomažu....

bila sam na 1. rođendanu svome kumčetu.... malena djevojčica prekrasna, vesela, pametna.... sa teškom pričom..... mama joj je bivša narkomanka koja se nakon što se vratila iz komune zaljubila u lika koji je još uvijek bio na igli.... bilo je tu pokušaja njegovog odvikavanja ali bezuspješno.... oni se rastaju.... on još uvijek brije filmove.... ona je jadna i luda od stresse..... malena se seli od jednog do drugog i natrag jer tata ne želi biti bez nje a mama ju ne da u ruke narkomanu i njegovoj pomaknutoj obitelji...... danas na rođendan on ju nije htio vratiti.... svi smo mi gosti sjedili na rođendanu na kojem slavljenica nije ispočetka bila prisutna..... mama u suzama, tata na drogama i bunca, baka riješava situaciju..... strašna situacija....

baka je ta o kojoj zapravo želim pisati.... fascinira me ta žena.... ima 50 godina, jako dobra i stara prijateljica mojih roditelja, odrastala sam s njom ali nikada nisam vidjela snagu koja se zapravo krije u njoj.... živi sa mužem koji joj intelektualno nije dorastao, izvukla je kćer iz pakla droge, radi 2 posla da bi mogla prehraniti obitelj, platiti sve kredite, školovati svoju mlađu kćer, platiti kćeri razvod, platiti sve račune.... a onda tek baviti se svim sranjima koje joj život servira.... danas, sjedila je na podu sa svojom unukom... igrala se, tepala joj, bila je beskrajno strpljiva.... samo na trenutak pogled bi joj odlutao u prazno... baš sam se pitala "o čemu razmišlja? Da li u tom trenutku stvarnost probije zidove koje mora dizati rai vlastitog preživljavanja?"..... i opet se pogled razbistri a ona se smije svojoj unuci a ja bi umjesto nje narađe zaplakala......
koliko god da volim njenu kćer, danas me je šokirala.... ona je gost u svojoj kući, ona sa 26 godina ne zna skuhati kavu, ona ne zna gdje stoje šalice za kavu, ona izlazi skoro svaku večer do ko zna koliko (ne osuđujem ja te izlaske - nadoknađuje ono što sam ja prolazila dok je ona bila u komuni).... ali sa 26 godina žena mora biti kompletna ličnost isposobna za samostalan život pogotovo kad ima dijete na rukama......

ima još stvari koje su me poljuljale danas...
- frendičina sitacija sa horor Valentinova
- razgovor s Katy o katoličkim dogmama ... to meje poprilično uznemirilo (da li ste znali da crkva ekskomunicira ljude koji se bave reikiem? ja nisam! odjednom njihove ispovijedi više ne vrijede, odjednom oni više nisu katolici.... a nitkoih na to ne upozori prije nego ih "znatiželja" suoči s reikiem)
- razgovor s tatom večeras o bratu koji je napravio 2000,00 kn račun na mobitelu i totalno mu je svejedno od kud će se platiti a dugovi su nam svima za vratom svakodnevno.....

nešto se mora mijenjati...... OPET OSJEĆAM ONAJ NEMIR!!!!....... nešto se mora mijenjati HITNO

HDZ zna idemo dalje....

hdz??? hahahahh pa ti ne znaju niti tko im glavu nosi.... svejedno, ne želim polituku na moj blog.... barem ne večeras

i kao što vidiš život ide dalje...svojim putem..a mi ga lovimo..uspješni ili ne...

mene ta baka užasava, prema svojoj kćeri se ponaša kao da je mentalno retardirana. Nisi dobar roditelj ako odraslo dijete od svega pokušavaš zaštititi, nego ako ga osposobiš za samostalni život. Jesmo li mi roditelji odgovorni ako nam djeca zaglibe u pakao droge?? Jednim dijelom jesmo, negdje smo putem fulali u popuštanju pažnje. Jesmo li odgovorni ako nam odraslo dijete ne zna skuhati kavu i gdje stoje šalice u kući. JESMO, JAKO. I kad tvog tatu prestane brinuti od kuda će tvoj veliki braco platiti svoj dug za mobitel, tvoj braco neće više imati velike račune za mobitel i plaćat će ih sam. I ja bih radila sranja, od alkohola, droge, ljenčarenja, kad bi roditelji ili netko drugi pokrivali moja sranja. Pustiti djecu da odrastu. Ja sam svojeg pustila.