San jedne zene ispunjene tugom...
Sjena.Obrisi.
Vrvi sve od slova,slogova,rijeci i recenica.
Pomisao oduzima mi dah.
Volim.
Dok potiho tece rijeka,svojim brzacima znanim i neznanim ,
ja sagibam glavu i molim.
Tvrdo je tlo pod mojim nogama.Pomalo prohladno ali obuti cu tople cipele..
pa,nece trajati jos dugo ova zima.
I nece sibati vjetar,snjegom obavijen a niti kisom zaliven.
Pa,proljece stize na krilima ljubavi moje.
Ali,ne bilo koja i bilo cija ljubav.
Ona je moja ljubav.
Moja ljubav je stit,i uzvik pobjednicki.
I,ne dam da je itko rusi poput pijuna u sahu.
I,nedam da je netko zaziva ,a d aje ne upozna,na bilo koji nacin!
Ovo,je staza mog zivota i vjerujem da brzo stici cu na cilj svoj.
Jer.radost nije izvanjska,vec duboko pohranjena u dubini mog smisla i tece venama mojim od postanka.
Nova dimenzija oblika i boja,pogleda ravno u srce svoje biti.
Koliko ne umirem,toliko i umirem!
Umirem tebi i za tebe!
Jer ,si mi vrijedan!
Ta,mala je granica izmedju bola i srece i suza i osmjeha.
Rata i mira.
Ljubavi i zlobe.
I,spremna ceka.
Uzmi me za ruku i povedi,dolinom sto mi pokaza.
Miris mora i okus soli.
U,tvojim ocima,tuznim ugledah sebe.
I,sada trazim taj pogled...
Pogled kojeg je tesko odbiti,zaboraviti
Ne sanjati.
Ja,nisam ni sunce ni kiša,
sto u meni dise
ali,jesam bice koje te treba.zeli
i udise.
Ja,volim te..
19.02.2009. u 0:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar