nitko kao ja

 Nisu sve online avanture iste. Neke krenu kao razgovor dvoje potpunih stranaca, ljudi koji ne znaju ništa jedan o drugom; druge mogu započeti kad se nađu oni koji su se nekad poznavali ali su možda izgubili kontakt.A sve dalje je potpuna stihija! Ponekad već nakon dvije ili tri poruke frcaju iskre spremne da se razgore u pravi plamen; a ponekad će trebati deseci poruka prije nego bude dogovorena prva kava.Ali jedna je stvar zajednička svim takvim avanturama i avanturicama započetim u čarobnom virtualnom svijetu! Naime, u svakoj od njih vrlo je teško kontrolirati emocije, držati ih pod nadzorom i ne dopustiti im da se razmašu.Granica koja dijeli nevinu zabavu i puko razbijanje dosade od jake emotivne povezanosti (ljubavi?) nije čvrsta, i nije jasno vidljiva. Krenete li tim putem, nikada ne znate koji će vas korak odvesti s jedne na drugu stranu. A povratak je uvijek težak!Još jučer ste osobu kojoj pišete doživljavali kao bezimenog, bezličnog Nekog. Gledali ste na njega ili nju kao na osobu s kojom nemate ništa zajedničko i o kojoj ne znate ništa – ali ni ne namjeravate saznati, jer vas ne zanima.Ali danas, samo dan kasnije, prvi puta ste uistinu osjetili njegove emocije, otkrili mu svoje, dopustili mu da uđe u vaš zaštićeni svijet u koji inače ne puštate nikoga.Zašto? Što se dogodilo?Možda vam je taj netko poslao jednu jedinu pravu poruku, poruku ispunjenu osjećajima, s nekoliko riječi koje su kao čarobni ključ otvorile vrata do onog prostora duboko u vama u koji puštate samo posebne osobe?A možda to i nema toliko veze s njim, nego ste se jednostavno osjetili usamljeni i zatrebalo vam je rame za plakanje – a njegovo je u pravom trenutku bilo dostupno? Možda vas izluđuje stres na poslu, možda vas ljute djeca, možda vas je rasplakao vaš stalni partner?Što god da se dogodilo, dopustili ste novoj osobi da prijeđe tu granicu. Onaj ili ona koji su još jučer bili stranci, sada su vam bliži od ljudi koje svakog dana vidite oko sebe – uključujući i osobu s kojom ste u vezi u ovom "pravom" svijetu.Sad ste stvarno u problemima! Jer jednom prijeđete tu granicu, povratka gotovo da i nema - barem ne bezbolnog.

ali oke ne lažu.. u okama se vidi sve..

ako se neko želi vratiti.i ako tamo gdje se vrača ima nekog ko ih čeka...ako ako ako...preveč toga:))

Jeli oo tema za diskusiju ili je blog sam sebi svrhom?

diskusija otvorena, svrha još nije utvrđena;)

granice su da se prelaze...makar i ilegalno....

a kaj moramo imati i svrhu...ono zaključak sjednice??:))) uhhh teško je to..onda treba imati kvorum, pa za i protiv pa sve tak...:))

aha, onda dobro :) zelio sam reci da kod dopisivanja najcesce reagiramo emotivno na projiciranu osobu a ne stvarnu. pozitivno ili negativno. mozda ti se neka poruak svidjela, mozda ti je bas legla taj dan ali vise ima veze sa tobom i tvojom percepcijom nego sa onim sto je osoba koja je poslala poruku stvarno mislila ili zeljela reci.

Pa dobro, zar nije isto tako i u realnom zivotu??? Svaka rijec, koju progovorim, jednako, kao i svaka rijec koju napisem odslikava vjerno jedan dio mene. Bez obzira, da li je pri tome vidljiva moja mimika ili ne, svaka moja rijec je odraz mene - kako na netu, tako i u RL.