Dani i noći

Ja zaista ponekad više ne znam kako ostati nježna u ovom svijetu kakav jest. A ipak mi se čini da ne postoji druga mogućnost za mene; izgubim li nježnost izgubit ću najbolji svoj dio, svoju najljepšu boju, najdublje što mogu dati. Ovaj je svijet ljudi ustrojen kao mašina za mljevenje svega što je lijepo i dobro.
Htjela bih biti slobodna, prirodna i samodovoljna. Nježnost je onda laka kao disanje. Ali biti i ostati nježno svoj dok nad tom tvojom lakoćom stoje stotine tona tereta svijeta i gorčina ljudske tuge i razočaranja...
Kako ću svojim djevojčicama reći da nikad to ne puste od sebe, unatoč svim ljudima koji će ih povrijediti, koji će ih ostaviti, razočarati, čije će se naljepše ideje rasuti i nestati u zraku.
Htjela bih biti prozirna travčica. Bubamarino krilo. Lakoća trčanja kroz polje prema šumi. I htjela bih, da to dam mojim najdražima.
Svaki puta kada čujem da moram biti tvrda da bih preživjela... mislim, a što bi to vrijedno preživljavanja onda ostalo u meni ?
Ne mogu ja to.
I zato, kad ronim kroz gustoću crnila ja mislim na sjaj mojih boja, na svaki put kada sam osjećala da sam ostala svoja iza progutane gorčine, na ljubavi koje nisu nikad nestale, na prijatelje koji su oduvijek tu, kad god treba.
Postoji netko kome tako jako želim reći : Volim te. Stotinu sam puta to osjetila.
I sada, kao i uvijek do sada, moja mi intuicija kaže : Nemoj. Opasno je reći takvo što čovjeku koji to ne želi osjećati.
Ja ne želim biti tvrda.Na kraju, možda neće nikad biti izrečeno.
Ali moja će nježnost ostati, iznutra sjajeći mojom najdražom bojom.

U pravu si, jedan stari profesor uvijek mi je govorio: Najgore je ako se spustiš na njihov nivo, ako postaneš kao i oni... Ali sačuvati dušu danas je teško u svijetu lažnih vrijednosti, okolina je jača od snage volje...za malo ljubavi puno se daje, ali treba njegovati i ljubav prema sebi..."volim te" se može reći na razne načine, i neverbalno, i pokazati postupcima da ti je stalo do nekoga...ciao

krasno,stvarno si me dirnula,jos jednom PREDIVNO