ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

Zašto sam sve odsjekao? Ja ponos svojih roditelja. Onaj za kojeg su drugi roditelji govorili:
-Vidiš kako Luka može, a od sirotinje takve. Ti imaš sve a kako nam to vraćaš. Ugledaj se na Luku.
Jesam, sve sam učinio kako mi je rečeno. Sve škole. Posao našao dok pucneš prstima. Napredovao. Roditeljima davao novac. Ubrzo našao ženu. Dvoje djece. Sve po propisima. No nitko nikada mene nije pitao što je želim. Što me veseli. Nitko. Nikada.
Do onog jutra. Ispred mene je izletjela trudnica. Niotkud se stvorila. Nekakav kamion bio je sa strane sparkiran. Dok me njene oči nisu pogledale kroz okrvavljeno lice. Tik ispred mene. Velike. Smeđe. Isprepadane. Dok njene usne nisu odklizale prema dnu ljubeći staklo posljednjim dahom. Ne sjećam se više ničega. Našao sam se s njom u krilu mazeći joj kosu koja se ljepila na mojim prstima. U očima njenim sam prvi put u životu očitao ljubav. Ljubav prema nerođenom djetetu u njoj. Bolničari su mi ju jedva istrgnuli iz ruku. Moji unutrašnji vrisci nisu dopirali do njih. Želio sam ju još tren u naručju. Želio sam joj reći koliko mi je žao. No nisam mogao. Guste nakupine života gušile su me iznutra čeličnom šakom mi stiskale dušnik. Srce mi je lupalo u prazno. Bubnjići odzvanjali u ritmu srca i pucketali. Pritisak u glavi gurao mi je oči van.
Cijeli dan sam proveo u bolnici. Dijete su uspjeli spasiti. Živjela je sama. Nije imala nikoga. Tjedan poslije toga proveo sam u potrazi za njenom obitelji, prijateljima, kolegama sa posla. Naposlijetku sam uspio izmoliti ključeve njenoga stana.
Maleni sobićak. Stisnut pod stepeništem. Negdašnja ostava. Mali prozor u dnu. I u podne je unutra trebalo paliti svjetlo. Polica s odjećom i knjigama. Mali krevet s razbacanom posteljinom, kao da je sada ustala. Kuhalo i laptop na stolu. Otkrio sam toliko da sam saznao da je radila honorarno posvuda. Svašta. Pisala tužne pjesme na netu. Telefonskih brojeva je imala par ispisanih u malenom rokovniku. Bivši poslodavci.
Organizirao sam sprovod. Angažirao odvjetnika. Kažnjen oduzimanjem vozačke, no dijete nisam uspio dobiti. Dom. Ustanova. Užas. Na poslu sam dobio nerazumijevanje zbog prečeste odsutnosti i kod žene isto. To nisu bile dovoljne kazne za one oči. Morao sam učiniti još. Morao sam se kazniti. Odvojio sam se od svega. U jednom danu. Oštrim rezom. Odselio na selo, koje sam oduvijek mrzio.
Kazna se, ne znam kada, pretvorila u neobjašnjiv mir. Spokoj. Više nisam morao ništa. Sve je teklo samo po sebi. Žena puno nije ispitivala, kao da je jedva dočekala pristup polovici moga bankovnog računa. Stan sam joj prepustio. Djeca me u stvari nisu ni poznavala. Moje odsutnosti zbog posla su me zauvijek odvojile od njih. Poznavala su samo moj novac. Ostatak novaca bio je sasvim dovoljan za narednih desetak godina života.
Konačno sam se mogao buditi kad želim.

U više slučajeva u životu nakraju i dobiješ ono što si nekoć mrzio.

možda ne baš mrzio.. ali nisi volio..pa zavoliš

i jedno i drugo...znaći ne smijemo ne voliti i mrziti...

ma smijemo sve...samo ak je istina.. i ak je po srcu

:)))

:)

...it's almost two...and I'm siting here...wishing I could see you...that's way...I'm drinking again...thinkig wish you here...sve je to kraj...jednog početka...hihi...http://www.youtube.com/watch?v=K_i3FX62F8U.....;PPPP

nice Danzig.. very nice.. thanks...

..blagodarim...pa tu i jesam...da...podučavam...starom zanatu...kojim se...bavim...a..izumire...na sreču zanat samo...spirit je...tvrđi od...nakovnja...;PPP

..je nekim stvarima nikad ne dođe kraj...a mislili smo da je kraj...a nije...je dobro si rekla biti će smijeha i suza...

e kako ti pišeš, žemska...čitala ovo na blogeru, pa me zamislilo...odoh u krevetac pa te pozdravljam a i društvo veselo! pa-pa!

nek bude smijeha i suza .. glavno dan e boli guza.. a guza bolit oće.. kad se ne jede voće..

..kako ide ona...teardrops falling in my...arms.....lala....pa kišobrani...pa gacanje u...lokvice...života...eh....;PPP

slatko snivaj u bojama..

e da hvala draga Obojana

meni padaju na pamet one masivne.. kapljice.. ak se razmemo..

...samo treba imat hrabrosti...pozdrav svima...koliko vas ima...

e da muda treba imat.. a trebe danas imaju.. nažalost.. u većini slučajevva veća muda od muških.. čast izuzecima.. :)

...samo da ti ne padne na pamet masiv attack..prije spavanja...hihihi...onda te ni mulder neće...jutrom...probudit...sa svojom scully na...jutarnjem...licu.....hihi...zvrnd...zvrnddd...zvrrrr...ma...kruš...još samo pet...pet...minuta....;PPP

ma di ćeš ljepše već baš uz taj.. zaspat.. a tak i tak.. ujutro cure svoje magične moći da me probude.. ove godine sam se jednom samo ustala na zvono.. u stvari to je bilo prošle..

fino, angel :) proširi to, priča će podnijeti :))

trudim se Kristalan. ali mi danime.. ma što danima tjednima ne ide.. pišem brišem.. ovo me nešto snoćka puknulo.. čim manje spavam propišem. hi hi hi... ne smijem spavati..