ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

Moj život postao je jedinstven. Napravljan točno po mojoj mjeri. Po mjeri jutarnjeg, podnevnog  ili noćnog sunca koje me budilo. Usvojio sam nove rituale, rituale malih stvari. Nakon jutarnjeg ispuštanja višaka iz sebe odlazio sam u kuhinju, kuhao poveliku džezvicu kave. Sladio ju medom i mlijekom. Otvarao kutiju s keksima, koje sam sam naučio praviti. Upravo onako kako meni paše, malo manje šećera, malo više čokolade, lješnjaka, badema, đumbira, meda, limunove korice i cimeta. Svakim danom su ispadali sve savršeniji, sve prhkiji, sve mirisniji. Tako sam ih i nazvao, prvo svemirisniji, pa potom, svemirski kolačići.
Dok je kuhalo pretvaralo onaj škripavi šuštaj u loptasto ključanje klopočući, uključivao sam kompjuter nek zvrnda svoju pjesmu ustanka. Češkao se po guzici prek bokserica, gladio pletenicu. Zvuk iz kuhinje me dozivao. Kava. Malo prosuti kad otvaraš poklopac - protiv uroka. Zabavljalo me prosipanje šećera i kave sa prepunih žlica. Med. Jedan liz u gubicu, druga žlica u džezvicu. Skuhao sam mirisnu kavicu.
Sjedam za kompjuter. Palim glazbicu. Odlična mi ova nova glazba, previše sam bio odsutan od tih slušnih gušta, pa se nakupilo. Staro i novo. Dah tradicija sa punim zvukom sadašnje tehnologije. Zažalio svako jutro što sam propustio brojne koncerte i partije. Uvijek istim izgovorom, preumoran sam od posla. Sada idem. Sam. S uživanjem i probuđenim vražijim srcem osamnaestogodišnjaka.
Što ima bolje nego ujutro guštati u kavi, uz saznanje da nikuda ne moram ići, nigdje ne moram biti u točno određeno vrijeme, ako i neki dogovor prekršim, svi su već navikli. Naučio sam ih da se raduju ako se pojavim. Čitam vjesti. Srčem glasno kavu. Baš volim glasno srkati prevruću kavu. Ti prvi slatko gorkasti srkovi koji me blagoslivljaju vlažnim mirisom po nosnicama. Skakućem po forumima i blogovima. Veseli me sresti već poznate ljude s onu stranu monitora. Ali ih i ostavljam s onu stranu. Koji put mi se cigareta ugasi među prstima, Koji put mi pepeo padne na tipkovnicu. Samo ga lagano otpušem, nitko ne zvoca, a tko će, pa ja čistim, kad i ako mi se da.
Otvaram kutiju s svemirskim kolačićima. Guram nos u nju i duboko udišem. Uzimam kolačić i do pola ga umačem u kavu, ne dugo, u ustima pod laganim pritiskom jezika se topi, a komadići lješnjaka i badema hruskaju pod zubima i ljube čokoladu netom otopljenu vrućinom kave i slinom. Zatvaram oči i mljackam. Da, obožavam i mljackati. Obožavam sebe slušati dok mljackam. Slađe mi tako jesti. Gutljaj kavice, koja se već lagano smlačila. Gorčina mi se nježno spušta u grlo. Kako sam samo mogao zaboraviti na ovakve male stvari?
 
(hvala za inspiraciju svim jelcima s bloga danas popodne i jelicama.. se tak kaže?)

A da...da...i mene su potakli:)

:) poticajni dobrice.. :)

'bemti Angelverice, sad moram vanka na kavu:))))

supač.. ajde de .. neka korist i od mene.. ideš van.. dino se zriktaj.. možda baš danas je taj dan..

Znači treba vas samo dobro dirnuti...gut...

je duboko me dirnulo ovo danas.. evo se još uvijek smješkam.. možda ovaj lik i preživi.. hi hi hi

pa ak ti se ubija ubi lika he he he...

nekak mi ovog žao.. skroz mi nekak drag postao..

...samo ti škrabaj...to ne škodi...;PPP

Polako ga gazi... Najlakše je skratiti muke... Čisti kukavičluk i pusta sreća....

a zakaj njemu ne bi bilo baš lepo.. da mu neku pucu dovedem.. ili da ga ostavim samog.. nek se još malo muči.. tj.. uživa.. kak se gleda..

da da svemirski kolačići hm izgleda dobro...viš i kava s medom...hmmmmmmmmmmmmmm...primamljivo još i tri kapi limuna.....:)

neeeeeee limun.. neeeeeeeee

ili možda da.. ali u vodi pokraj..

par kapi limuna u kavi....:)...probaj...

neeeeee.. neću.. (smrknuto čitam s monitora)

buuuuuuuuuuuuuuuuuuuu........

jebote! što si me prestrašio..