ŽIVOT JEDNOG STVORENJA

Pas cvili pred vratima.
-Dobro je debeli, upadaj!
Debeli, rundlavi, avlijaner smeđe dlake ulijeće poput protona u kuću. Njuškom gurka praznu zdjelu. Točim mu vodu i odlazim do frižidera po kost. Hruska kost pod stolom, igra se njom. Ja se igram na netu. Srčem kavu. Grickam kolačiće. Motam cigre. Udišem. Srčem. Mljackam. On glođe. Kompjuter rošta. Mala kužna filharmonija. Glazba za dobro jutro. Aha, glazba, prestala svirati, sada nešto žešće za dalje, za razbuđivanje, blogiranje. Naravno, i nova šalica kave.
Jedna ruka na mišu, druga ruka na mišu. Ganjam ta dva miša dok me ne dođe volja za ići nešto po pravi pojesti, ponekad čak odem do obližnjg gradića po namirnice. Malo imam problem s tim kupovinama. Uvijek, ama baš uvijek zaboravim bar dvije stvari i kupim nešto što mi ne treba. E, da! Uvijek se šokiram na blagajni, pa putem do auta bjesomučno računam, gledam, da se nije trgovkinji ruka omakla na onome koliko puta. Nije, niti jednom, a sve jeftino u policama, na blagajni nekako skupo.
Cijeli život netko je drugi kupovao za mene, kao činili su mi uslugu. Ma vražju uslugu, uvijek su mi kupovali neka jeftina smeća, kraj svih tih delicija. Najjeftinija kava (one što oboje vodicu, a tek blago kiselkastim mirisom u neku notu trenutka zamiriše na kavu, kraj ovih svih kava koji podsjećaju na vrijeme kad je baka pržila kavu doma, mljela ju u starome mlincu stisnutom među nogama, sva se onako slatko treskajući i smijući se). Najjeftiniji čaj (najčešće kamilica i šipak, kraj svih tih blagodati čajeva, da mi je netko rekao priej par godina da ću zavoljeti čaj, rekao bih daj se odi malo popričati s psihologom, psihijatrom čak!) Ulja tek, sramota me reći da sam bučino ulje probao prvi put prije par tjedana, bukovače u bučinom ulju, samo još soli i sladostrašće proživljavam. Neću ni spominjati ono što su mi kupovali i to nazivali vinom. Volim kupovati. Birati najfinije s polica, ljutiti se ako baš nečega što tražim nema, no neludim, ako nema, pokušam u susjednoj trgovini, ako ni tamo nema, ne treba mi.

čega nema,bez toga se može

tak je stešo! povikaše seljaci

malo sam u zaostatku, kud si prije napisala treći dio, a još nisam pročitala ni prvi? lakše anđo! bit ćeš konkurencija...celzijusima!

...sve je to od lošeg vinaa

je je.. nike moš mislit.. al ja ne radim za lovu.. već iz gušta.. i da popusti pritisak... hi hi hi

loše vino i dobre žene.. svaki dan vesele mene..

Pa kaj fali šipku?

nikaj ali je prazan ako mu ne dodaš još finih stvari.. na primjer.. barem koju bobu trnine.. borovice..

Ja ga kombiniram s indijskim i limuna stavim i baš je njam njam...pere južina ovdje...malo sam odspavala nakn večere.

ja još kuham.. :) dobila poticaj iz daljine..

kog sad vraga kuvaš?

ne zlevke.. ne fritule.. već pritule ala Angela..

ajd pošalji malo...njam njam...

koj je danas vrag ljudima na iskri? samo klopa se spominje...oždrala sam se da jedva dišem...a ne jedem inaće više od 2 puta na dan.

Vidi je...pak jede...hi hi hi...

evo najela se.. hi hi hi