I biiii VJETAR S DINARE

Živjela je, ne tako davno,
tu,
u predgrađu.
Imala je kosu tamnu,
i kapicu...
crvenu.

Uputila se jednom zgodom
(jer lijep je bio dan),
posjetiti svoju baku,
izvesti je malo van.

Ponijela je punu torbu,
za staricu tu,
al' naivna nije znala
da On motri nju.

Stajao je na stanici
glumeći - tramvaj čeka on,
a žrtvu je tražio,
poštenju ne baš sklon.

"Hej, mala, kamo ćeš?",
upita uz smješak,
"Tramvaj kasni dugo već.
Jesi li za lješanjak?"

Zbunjena, reče mu
da k bakici je krenula
koja živi osamljena,
i da muči je i reuma.


I tako su pričali,
(on pitao je puno)
dok tramvaj nije stigao,
tad otrčao je žurno.

Ušla je u tramvaj taj,
jer bio je "njen",
a njega je vidjela
da odlazi taksijem.

Čudno se osjećala
u tom tramvaju
sve je to izgledalo
kao "dejavu".

Taksijem je zlikovac
brzo stigao
pred kućicu bakinu
i "na trik je digao".

Tri je puta zvonio
(jer šifru je saznao),
a baka mu otvorila,
ne sluteći zlo.

U trenu je svlada,
snažan kao vuk,
i slabašnu staricu,
zaključa u ostavu.

Pokupio je sve vrijedno:
zlato, franke, marke...
al' dolare nije naš'o,
bijahu kod banke.

Premetao sve je redom,
ladice... ormare...
više nije naš'o ništa,
samo slike stare.

Tada začu'': netko zvoni,
drugi...
treći put.
Mislio je: "To je mala,
omastit ću i brk!"

Potrčao je do vrata,
sve uz osmjeh zao,
al' kad vidje tko je stig'o
mrak mu mam na oči pao.

Pobjeći je pokušao,
davši se u trk,
pred njim bijaše policajac,
ozbiljan i mrk.

I tu priča završava,
jer "pajkan" je bio brži.

A poruka?

Uvijek profitira
tko u banci lovu drži.