Noć
Noć...
Spustila se tiho
i prekrila grad svojom tugom,
pokrila moje snove...
I tko zna što nosi sad?
Sjedim u sobi
iznad mene trošna lampa
a kroz okna prozora čuje se zvuk automobila
i glas ljudi...
Noć...
Samoća...
I pored tolike buke
zar čovijek može biti
osamljen...
izgubljen...
sam...
Preda mnom noć
a ja vidim samo jedan cilj
ZABORAVITI
umiriti svoju dušu...
Noć..
I Put kojem se ne vidi
ni početak ni kraj..
a po njemu samo jedna sjena luta..
sama...
bez prošlosti...
bez imena..
Noć...
05.03.2009. u 20:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar