Letim, zivim, ljubim jos i sad

...dolazi polako, tiho - preko noci. Probudim se, a napolju se vec rasirilo njezno zelenilo po biljkama, proljetni cvjetovi se natjecu sa proljetnim suncem i kisni dani su sve rjedji.
Proljece - sokovi zivota struje mojim tijelom sve brze. Toplina i vlaga mi pomazu, da ponovno osjetim, koliko jos mnogo zivota ima u meni - a ima ga mnogo...mnogo.
Obecanje novoga vremena.
Zaboravljene su tmurne noci, tuzna raspolozenja, naizgled beskrajni besmisao postojanja. Sada sve ponovno ima svoj smisao. I ja i priroda i zivot.
Budim se iz zimskoga sna. Jos par dana - jos samo par dana i bit cu slobodan...pogledat cu u sunce - prvo polako, bojazljivo, potom sve drskije i slobodnije. Tu gdje jesam, tu mi je i mjesto. A sunce - ono ce me grijati, poslije svakog novog nevremena. Sunce...i proljece...najljepsi dio zivota. :)))))
 

P:.
glumac

nemam sad vrimena

ja sam orah

lijepo