balada

Sada samo puštam urlik bola,
 čujte ga preko sedam mora i sedam gora
Urlik je to vuka što ga sedam metaka prosvira
i na snijegu nemoćan leži ...
dok se život iz njegovih očiju gasi
vidi kako mu vučicu dragu
 prate po svježem tragu
Da joj jazbinu nadju i vučiće male
pobiju kao od šale
čujte ovaj urlik dušmani ,
 nek vam se od njega koža ježi,
 uskoro dolazim i kao andjeo smrti
naći ću do jednog svakog zlotvora
kad vide moj gnjev
nitko neće ni pomislit da bježi
svaki ce zločinac skupo tada platit
sto mi dragu i čedo ote
i liši me moje najveće životne ljepote!
 

09.03.2009. u 11:51   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Budi anđeo osvete pa nek na svojoj koži osjete.

Autor: cimic   |   09.03.2009. u 11:52   |   opcije


Od tebe očekuju spas.
Pogledaj bagru, andjele,
Njihova duša je prokleta,
Svima su stavili amove,
Sebi sagradili hramove,
Ruke im ogrezle u krv.
Podigni mač svoj, andjele

Autor: cimic   |   09.03.2009. u 11:57   |   opcije


ma bravo cimic ti si legenda:))

Autor: V-O-S   |   09.03.2009. u 11:59   |   opcije


Kad bi legende tumarale.

Autor: cimic   |   09.03.2009. u 12:06   |   opcije


Dodaj komentar