balada
Sada samo puštam urlik bola,
čujte ga preko sedam mora i sedam gora
Urlik je to vuka što ga sedam metaka prosvira
i na snijegu nemoćan leži ...
dok se život iz njegovih očiju gasi
vidi kako mu vučicu dragu
prate po svježem tragu
Da joj jazbinu nadju i vučiće male
pobiju kao od šale
čujte ovaj urlik dušmani ,
nek vam se od njega koža ježi,
uskoro dolazim i kao andjeo smrti
naći ću do jednog svakog zlotvora
kad vide moj gnjev
nitko neće ni pomislit da bježi
svaki ce zločinac skupo tada platit
sto mi dragu i čedo ote
i liši me moje najveće životne ljepote!
09.03.2009. u 11:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Budi anđeo osvete pa nek na svojoj koži osjete.
Autor: cimic | 09.03.2009. u 11:52 | opcije
Od tebe očekuju spas.
Pogledaj bagru, andjele,
Njihova duša je prokleta,
Svima su stavili amove,
Sebi sagradili hramove,
Ruke im ogrezle u krv.
Podigni mač svoj, andjele
Autor: cimic | 09.03.2009. u 11:57 | opcije
ma bravo cimic ti si legenda:))
Autor: V-O-S | 09.03.2009. u 11:59 | opcije
Kad bi legende tumarale.
Autor: cimic | 09.03.2009. u 12:06 | opcije