Odlazak
Jednog zimskog predvecerja, odlazila je Ozaljskom ulicom poput prozracne leprsavosti sa titravim osmjehom na licu.
Cinilo se da u njenoj kestenjastoj kosi ,bijahu svi moji snovi,sve moje nade.
A njene senzualne usne sto nekada su bile podatne i meke sada iskrivljene u podrugljiv osmjeh.
Jos uvjek u tisini mukloj,njen sapat odjekuje...
sto bilo je njeno posljednje Zbogom...
Zbunjenost..jos i sada ima odraz na mom licu
naviru sjecanja...sve sto je ljepo opet je tu...?!
Sjecam se ne tako davno je rekla:Svaki je covjek na neki nacin sam.,.bila je sigurna kako je otkrila tajnu povjerenu samo njoj.Da..... bile su to rijeci rastanka.
Sada jos samo slusam bat njenih koraka po sljunku sto udaljava se sve dalje i dalje
......................................Franjo
05.08.2004. u 22:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara