andjeli
ja vjerujem u andjele, oduvjek imam osjecaj da me netko cuva da mi nesto ne dogodi. sjecam se kao klinac kada sam se igrao u dvoristu, cuo sam da me netko zove, a kad sam podigao pogled nigdje nikoga bio sam sam. kao klinac sam radio podosta pazdarija, ali sve je uvjek dobro proslo, bez posljledica.(recimo da sam protuavionske otvaral sa kljestima i cekicom te onda vadio barut koji sam sipao u celicnu ampulu da bi na kraju zabio cavla, te bacio u vatru)
na kraju su glasovi utihli a poceli se dogagati da imam osjecaj, kao dejavu, kao sjecanje na nesto se dogodilo u buduscnosti, kao neki sapat, od andjela.
e sada, ti sapati su bili neki dobri, neki zli, kao da imam puno andjela koji mi sapcu ali nisu svi dobri. kao dobro i zlo ima svoje agente, koji regrutiraju. najvise me iznenadilo da sam prezivio sve ove godine, prakticki netaknut, eh sto ces andjeli cuvaju djecu, pijance i budale a ja sam sve!
10.03.2009. u 19:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar