RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA
RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA
Ja govorim u noć,
Sa čelom o prozorskom staklu
Riječ, koja me tješi,
O koju se hvatam
U smutnji u šutnji
Zidova golih.
Oh, da si tu,
Da i tebe tješiti mogu
Dahom usana svojih
I svojim glasom
Kog ne shvaća nitko
Osim onih, što poput tebe
Čekaju naslonjeni
S čelom o prozorsko staklo
Beskraja gluhog!
George Forestier
15.03.2009. u 16:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar