DayWalker

Da je rastezanje po krevetu olimpijska disciplina, ja bi bil olimpijski pobjednik i rekorder. Volim ljeto, nisam lud da ga ne volim, sve te oskudno odjevene curice oko mene, ali fakat mi dodje da se opće ne dižem iz rashlađene sobice. Jebe me samo kaj nema nikakvog nogometa na telki, a ne da mi se do knjižnice po nove knjižurine. Al snađem se nekak. Pronašel sam punu škatulu Strip Artova iz tisućudevetstoosamdesetineke i prisjetio se kak je to bilo dok sam bil klinac. Nakon cjelojutarnjeg nogača pred zgradom, taman kad upeče sunce, užicaš staru za slaju, pa dok se Šarenko cijedi po prstima, legneš na krevetac u rashlađenoj sobi i dohvatiš novog Velikog Bleka. Danas kad pročitam neki od tih starih stripova vrištim od smeha. Koje su to gluposti, pa to je prekrasno. Ali i dalje uživam, jer svaki put kad naiđem na staru epizodu Rip Kirbya, kroz glavu me počnu pucat fleševi. Sjetim se odrastanja na Remizi. Sjetim se šamara od taksijanera Iveka kad smo mu krali trešnje u dvorištu, sjetim se Crnog Petra, slički Fudbaleri i timovi, Sandokana, Partizanske Eskadrile, kauboja i indijanaca, jedinice iz prirode i društva, ukora. Zamiriši mi roštilj kod tete u Vukomercu. Dok dečki kure vatru i zaljevaju osušena grla pivom, žene u kuhinji spremaju juhu, a sa radija piče Novi Fosili, Srebrna Krila, Jasna Zlokić, Grupa 777... Bratići uvijek puni stripova, pa poslije obilnog ručka, zavaljeni u ligeštule čitamo novog Alana Forda, uz hladnu limunadu. Gušt. Stripovi su mi, uz onaj miris u zraku kad se mjenjaju godišnja doba, najveći okidači sjećanja. Oni me bacaju u prošlost, tjeraju me da ponovo proživim satove biologije i matematike, da ponovo sa frendovima zaigram Lopova i pandura, da skup s burazom krenem u istraživanje prašume prek puta zgrade, da ponovo radim snježne utvrde i vodim rat sa ekipom iz prvog nebodera. Nostalgičan sam često. Djetinjstvo me ponovo zove.
Sretnemo se tu i tamo, djeca iz tisućudevetstoosamdesetineke bore se sa odraslima iz novog milenija oko par trenutaka ničim izazvanog smijeha. Neki i sami imaju djecu, ozbiljni su i mrki, trče na posao i s posla, plaćaju račune...
A onda dohvate starog Zagora pa im se smiješak navuče na lice.
Ima nekaj u tome...  

Lijepo.Volim još uvijek Nove Fosile i Grupu 777("Ti,ti si moj hit..")

od svih njih, samo su još Kalember i Zlokićka aktivni, ostale je pregazilo vrijeme, ili su se prejeli ovozemaljskih užitaka i spavaju poput Čiko Kajetana lopeza gonzalesa martineza...poslije velike fešte u selu Crnih Nogu...

Ak se dobro sjećam bil je dućan u Mesničkoj di su se mogle kupit takve majice, Zagor, Supermen i sl. ne znam dal još uvijek postoji il su se presetili nekam.

Meni su bili najdraži Zov i Strip Zov :-)).

ja sam imao skoro sve od komandanta marka,i ne znam di su sad:((

A Modesty Blaise?Još uvijek tražim takvu curu...

ma bas je i mene sad puklo:-))a diabolik
uranela i pauk..ili sam ja prestar?

sicam se ja:-))ali ne i imena..ako mislis na lik iz pokojne stripoteke:-))