Fakat me sad nema...

... još mi mira nedaju,
tvoje plave oči kao da me gledaju!

Eh kad bi znala kako je meni sad? Prije samo pet minuta pratio sam te do auta. Grlili smo se pred liftom u mračnom stubištu, ljubio sam ti oči, lice. Tvoji prsti bili su nemirni u mojoj šaci, pogledi su govorili sve. I prvi put da poslije toliko poljubaca, ugledamo zvjezdano nebo. Prvi i vjerojatno zadnji. :(

Moje bok i tvoje adijo, progutala je ova čudna i pospana zimska noć u kojoj su ostala zapisana naša imena. Nakon što sam se vratio u stan, otvorio sam pivo, i u Firefoxu upisao:

http://www.youtube.com/watch?v=Q2Abf0wUCV0

Samo nekih dva sata prije pitala si me možeš li doći kod mene? Naravno da možeš! Pojavila si se, a mislio sam da se zezaš. Leptiri, za koje sam mislio da su umrli od previše pive u trbuhu, opet su počeli letjeti. Falila si mi. Neko te vrijeme nisam vidio pa kao da i ja nisam postojao. Razbudio sam se u trenu, čak su mi i plave snene oči počele sjajiti. Vidio sam taj odsjaj mojih očiju u tvom pogledu.

Imala si hladne prste na rukama, no nije to ništa što termostat ne bi mogao srediti. Sjela si do mene, i započela igru samo jednim malim dodirom. Tako vam je to ljudi moji, i najdulji put započne samo jednim malim korakom. A ja? Ja sam jedva čekao tvoj dodir, iako sam znao da ta iskra može srušiti u meni sve granice i sve debele zidove na kojima su se već počele javljati pukotine.

Bila si mi blizu, no došla si još bliže, usne su prestale pričati a počele dodirivati moju kožu, isprva na licu a onda polako po cijelom tijelu. Gurala si ruke ispod moje majice, ah kako sam ja na trenutke sretan muškarac. Između dobitka na lotu i tvojih usana uvijek bi odabrao tvoje usne, jer što je milijun kuna više, u usporedbi sa dodirom tvojih usana. Imao bi brod i kuću na moru, a i ovako to sve imam u mislima samo kad si mi blizu. Živim za trenutak i kod mene je uvijek sve u zadnji čas.

Ubrzo je bilo vruće i tebi i meni, imao sam te ispred sebe, prelijepu, tako nježne kože. Tvoje tijelo bilo je magnet za moje usne, dodire, poljupce i zagrljaje. Plava kosa tvoja pokušavala je spriječiti moje poljupce po tvom licu. Sve je bilo bezuspješno osim uzdaha koji su se pojačavali. Dala si mi se. A nisam te uzeo. Znam, sljedeće prilike neće biti, al ja sam takav, kako bi ti rekla – trmast! Micao sam te sa sebe, borio se protiv svih tvojih čari koje su me već davno osvojile. Na zidovima oko mog srca pukotine su postajale sve veće, a znam da ne pripadaš meni.

Priznajem, odbacio sam svoju muškost, po kojoj sam te trebao uzeti odmah kao trofej osvojen na nekom od turnira, kao što sam ih i prije osvajao. Ali ne. Želio sam te više od ikoga, a snage nisam imao, i biti će mi sutra žao. Mislio sam ne pređemo li granicu, možda možemo ostati dobri prijatelji, jer bolju osobu nisam već duže vrijeme upoznao. Vjerojatno samo još jedna moja utopija. I to je to... Kisi-kisi!

A da ne kukam samo, jer ovnovi nikad ne priznaju poraz, ajmo mi zasvirati nešto s dušom :) , npr. a kad dođe proljeće, ...
http://www.youtube.com/watch?v=0rRB4rWr4ig

Procvjetale grane mirisne
Poludjelo srce zbog tebe
Raspukle se zrele trešnje tvojih usana
Ja još, dušo, nemam nikoga

Ona vjerojatno ovaj mail koji je završio u smeću neće nikada dobiti...

ne kuzim. ali nije bitno... :)