timeo danaos et dona ferentis

 

Ponekad pogledam ljude oko sebe
ponadam se ugledat cu tebe
svu tu ljepotu na ovom svijetu
zamagljuje tvoj osmijeh
kao latica na cvjetu
no znam, ljudi su sebicni bez osjecanja a...
moja dusa prazna bez kajanja.
Nestalo je sve i ti u tome...
zar ljubav ikad ???
zivjela je u srcu mome.
Prolaze dani mjeseci ljeta
stalno ja proklinjem o sudbino prokleta
voljeti tebe ja nikada nisam htio
no da jesam danas proklet nebi bio
Uzalud kajanje i moja nada
ti otisla si drugom sada
za ljubav te moliti necu
tek jos jednom pozelit cu ti srecu.
Nakon svega sto jos mogu reci
bilo je ljepo dok je trajalo...
traziti nove ljubavi necu
zivjet cu sam u svome proljecu.
Proljece moje trideseto svice
ljubio sam jednom i sto ce mi vise
Iskustvo moje bilo je culno
no ionako sve to uzaludno....
Franjo.....