Stavovi prema zivotu neukog baustellca.

Na jednoj livadi ponosno stajali su cvijeta dva, jedan do drugoga, svjesni ljepote svoje mamili su i ponosno stajali.
Radišna i marljiva pčelica zujala je danima livadom tom skupljajući nektar kako napravila bi meda, zamijeti ona ta dva prekrasna cvijeta i doleti do prvoga:
Cvjetiću, cvjetiću daš mi malo nektara da napravim malo meda.
Na to će cvjetak: Nema teorije da dam ti, ne dam ja nikome, osim svome savršenom biću?
Odleti pčelica mala radišna do cvijeta drugoga:
Cvjetiću, cvjetiću daš mi malo nektara da napravim malo meda?
Cvijet joj odgovori: Uzmi, što pitaš ?
Pčelica sva sretna uzme nektar i odleti u košnicu.
Drugoga dana pčelica doleti do cvjeta ta dva, pa ponovo priupita prvi cvijet: Cvjetiću, cvjetiću daš mi malo nektara da napravim malo meda?
Cvijet srdito odgovara: NEEEE, nisi moj tip, nema šanse da tebi dam nektara.
Pognute glave pčelica odleti do drugoga cvijeta i tiho, bojažljivo priupita ga : Cvjetiću, cvjetiću daš mi malo nektara da napravim malo meda?
Cvijet prozbori radišnoj pčelici: Uzmi koliko ti srce želi, što pitaš ?
Pčelica uzme nektara i odleti u košnicu svoju.
Iz dana u dan pčelica je dolazila do cvijeta dva prvi ju je mrko gledao i uporno odbijao, dok drugi cvijet bez riječi davao je nektara.
Tako dana jednoga popadale lati s cvijeća, ljepota njihova samo u sjećanju ostade.

imaš super nick

Istinit :))

vjerujem :)

Treba samo shvatiti koje značenje ja odabrao sam :))