borac kroz trnje

Svakog dana sunce zapada.
 doći će Dan od kojeg će se znati: mene Više nema.
 Neće se ništa desiti
 što nije bilo Za moga vijeka: mornari će Ploviti morima,
vjetrovi će hujati žalostivo U granju,
savijat će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
Kao što se prije njih
Nikada nije volio nitko.
U jesen, kad voće dozrijeva, kad se beru Plodovi,
prolazit će njih dvoje
 Alejom ispred Sveučilišta: zatim će Šetati pod kestenima na Griču Držeći se za ruke, dugo, dugo,
Kao što se prije njih nitko Nije držao nikada.
Oni će sjesti na klupu Starinsku i spaziti oboje: na njima leži srebro mjesečine (Kako je negda počivalo na tebi I meni, u doba mlade ljubavi),
Prije nego se poljube, Djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu: Sanjam li Ili čitam pjesnika Koji je pjevao o mojoj ljubavi?

Predivno ;)

Hvala draga:))

naježila si me ; pozitivno !

Neraaa!!!!!

Pozitiva je bitna,drago mi je da je tako:))

jednog dana će zaista biti objavljena senzacionalna vijest:nema više vasillip! potraga za nestalim vasillipom! lice sa potjernice: vasillip!

lokusiću,što te muči:))

I jednog dana vračat će se u mislim na tu istu klupu;)

dupinčići ;)

Ja ču još jednom..i još...i još..pročitati..uvijek iznova...:-))))

sanjarčiću:)),mislim da je dovoljno samo osmjehnut ti se:))

Hoću..evo..;-)))))))))))))