Zašto ne?

Biološki sat. U sredovječne populacije samaca vrlo aktualna tema. Ono što me začudilo jest da navedena pojava nije ženski ekskluzivitet.
Nisam se udavala, nemam djece, godina proizvodnje mi je.. let's say-respektabilna:-) Prvi sam se put susrela s tom pojavom (primjećenoj na sebi samoj) još pred par godina, prilikom polaganja potpisa na jedan preoperativni formular kojim izražavam otprilike "svoju suglasnost s vađenjem vlastite maternice ako zatečeno stanje po otvaranju me bude tako zahtijevalo". Zanimljivo čuvstvo. Danas nešto (krupno) možeš, a sutra već-ne..
Srećom, ta je prilika pošla na dobro. Taj izbor mi je ostao. Međutim.. the clock is ticking.. To je objektivna činjenica. Ali ja ne bih sada o njoj, spomenutoj objektivnoj činjenici :-) Ja bih o - subjektivnom, pojedinačnom pristupu istoj.
Za početak, definirala bih pojavu "biološkog sata" - kao sindrom (o)pada(nja) izbora. Bolno je prirodan. :-0 Nazivaju ga još i.. starenjem ;-):-)
Recentna me iskustva sile da uočim da to veoma teško podnose i muškarci. U nešto adaptiranoj varijanti ženske inačice panike od starosti u samoći, al princip je isti, to je to.
Susrećem ljude koji bi mam: ženili, radili djecu.. living happily ever after... Razgovaram s njima. Neki su iskreni u ogoljavanju svog straha od samačke budućnosti (starosti), neki ne. Ono što je svim takvim situacijama zajedničko jest (moj) dojam, dojam da se tu ne radi o meni, već o njihovoj vehementnoj potrebi da žestoko oprani sindromom opadanja izbora, nađu glavnu glumicu za priču koje je scenarij već do u tančine napisan.
S druge strane ja, na sam miris takve situacije, kidam nadesno, izbjegavajući trpanje me u bilo kakav scenarij.
Naime, očekujem da se, scenarij piše radi mene i gradi oko mene, ne zanimaju me ove već debelo razrađene karakterizacije ženskih likova koje mi se nude. To je pretjesna uloga za mene.. ja ću radije ostat u publici no živjet sapeta instant ulogom;-):-)
Za one najizdržljivije (koji su još ovdje:-)) zaključila bih:
a) sindrom biološkog sata/opadanja mogućnosti izbora je undercover strah od smrti i kao takav je savršeno prirodan
b) podložna su mu oba spola
c) kad ga uočimo (na sebi) postoje dvije mogućnosti:
c1) prepustit mu se i naprečac odabrati nekoga (bilo koga) da ga uguramo u namjenjenu mu/joj ulogu, i provesti jedan vrlo nesretan život 
c2) suprostavit mu se samoizgradnjom i potpunom svjesnošću da je puno ljepše sa samim sobom no u krivom društvu. Ak to možemo i u dobrom će društvu (ak naleti) biti zabavnije :-)
Osobno, preporučam c2).

c6. biti sam, kao u dobrom sam društvu, a neprestano to nekome servirati u društvu(ma kakvo bilo) )

ajvica, biološki sat nije opadanje mogućnosti izbora, nego spoznaja da smo u određenim godinama i da nam se smanjuje vrijeme kad smo sposobni za reprodukciju, a ništa konkretno po tome još nismo poduzeli. Hvata li nekog panika u smislu straha od samoće otkucavanjem biološkog sata, ali znam žene koje je hvatala panika radi podmlatka.

Bivši svjetski prvak u Formuli 1, Alain Prost je rekao:"Neke zavoje brže prolazite ako vozite sporije".

savjetujem c3, živi u nadi..

hm,..da,.samoizgradnja i potpuna svjesnost zvuče poput prvoboračkih floskula kad ih se ponavlja poput mantre i nastoji usvojiti samom njihovom nužnošću e da bismo lakše opstali,.elem,.mislila sam reći da nije neophodan biološki sat koji otkucava u smislu neispunjene reproduktivne dužnosti koji čini nas žene još sjebanijima nego jesmo,.barem one koje se nisu ostvarile na tom području,..doli sam biološki sat koji mrvi i one s potomcima kao i one bez njih,.sve je to isto,.nitko nije pošteđen.

hm evo da dodam i ja svoj skromni komentar na ovu temu :smisao života, rađanje, reprodukcija....pa meni je smisao života da ak bi dragi bog i meni namjenjena voljena osoba bila isto takvoga mjenja imati bar jedno dijete makar ga usvojio jer sam spreman ga odgojiti u ljubavi i imao bi ga kaj naučiti zajedno sa mojom voljenom osobom....to su moji snovi a snovi najviše vrede kad sa nama osede kad sa nama ostare...tome se nadam al nije nužno da tak bude ...jebat ga sve je to život....!?